Zračne uzbune, osvajanja vojarni, silazak u skloništa i život bez planova i perspektive, neizvjesna sutrašnjica – od prvih uzbuna do priznanja Hrvatske, u nekoliko mjeseci opisan je život u skloništima gdje se sklapaju nova poznanstva i pričaju vicevi, rastu nadanja u budućnost koju će donijeti kraj rata i priznanje Hrvatske... Među susjedima koji zbog uzbune silaze u podrum zgrade na Peščenici su dječak, trudnica, srčani bolesnik, te knjižničarka Nina, koja živi sama i inženjer Željko, koji iz hobija gradi makete brodova. Opasnost i strah zbližavaju susjede i između Nine i Željka razvija se naklonost i ljubav. No, rat zahtijeva promjenu planova, želja i očekivanja…

Melita Rundek opisuje rat iz ženskog ugla i u romanu postiže katarzičan osjećaj tuge zbog zaustavljenih života i izgubljenih ljubavi. Iako je pozadina rekonstruirana ratna stvarnost u Zagrebu i Hrvatskoj, roman ne teži politizaciji ili sukobu, već iz ženskog diskursa ponavlja tezu da je ljubav, realizirana ili nerealizirana, intimna, ljudska, osobna jedini mogući izlaz.

Publika koja se sjeća rata početkom devedesetih čitajući roman živo će se prisjetiti vijesti i tv-emisija koje su izvještavale o događanjima na ratištima, uzbuna u Zagrebu i gradovima u Slavoniji i Dalmaciji, izvještaja o zamračivanjima i bombardiranjima. Za mlađe, roman Melite Rundek vjerno prikazuje ratno stanje u kojoj se život svodi na preživljavanje, bez nade, planova i perspektive, u kojem se svi osobni planovi stavljaju na čekanje, a i najskromnija želja može postati razorna jer mora biti žrtvovana ratu u kojem nema milosti ni za koga.