Otkrivena su posve slučajno tijekom ožujka 2020, u sveučilišnoj biblioteci u saveznoj državi New York, gdje je Zweig boravio nakon odlaska iz Europe, a prije odlaska u Južnu Ameriku.

Posrijedi je rukopis od 111 pisama i razglednica, uglavnom pisama, koji su nastajali od 1909. do 1938., u godinama kada je Kosor boravio u Beču i Njemačkoj do Zweigova odlaska u Brazil. Pisana su na njemačkom jeziku, s teško čitljivim Kosorovim rukopisom, koji se ipak uspio „dešifrirati“ uz mnoštvo konzultacija s izvornim govornicima njemačkog jezika. U njima je cijeli raspon informacija i Kosorovih dojmova o radu na dramama, njegovim boravcima u Berlinu, Beču i Münchenu, o odnosu sa zagrebačkim umjetničkim krugovima, a ponajviše o njegovu odnosu sa Zweigom koji mu je bio mentor i mecena. Pisma pokazuju da je Kosor bio u uronjen u maticu europskih umjetničkih zbivanja u vrijeme avangarde i moderne književnosti kao ni jedan hrvatski pisac u to vrijeme. Iz pisama je razvidna njegova bliska suradnja s Blanchardom, Stanislavskim, Bahrom i Przybyszewskim, vodećim intelektualcima toga doba.