Književnik i sveučilišni profesor, akademik Ante Stamać ostavio nam je u rukopisu uvodna poglavlja planirane autobiografije Prolazne postaje. Biografska amplituda dolazi tek do autorovih srednjoškolskih dana ne dopirući ni do traumatičnih situacija mladenačkoga zatvaranja ni do potonjih studentskih peripetija i prebrođenih opasnosti, kao ni do razdoblja intelektualnog sazrijevanja i smirivanja, pa možemo reći da je autobiografski zapis Prolazne postaje zaokružen »portret umjetnika u mladosti«.

Nesretne političke okolnosti njegova djetinjstva i rane mladosti izoštrile su autorov senzibilitet i potaknule ga da nam dade zapamtljive opise ambijenta i atmosfere, kako tjeskobe ratnih i poratnih godina, tako i svježine viđenja različitih prostora i zanimljivih ljudi. Kako bilo, pišući iz perspektive proživljena života, akademik Ante Stamać pronalazi nužnu koncentraciju i aktivira duboka sjećanja sjenčajući tu i tamo neposredne doživljaje iskustvima potonjih godina i nemimoilaznim eruditskim opaskama.