Temeljno pitanje povijesti umjetnosti, osobito one koja se tiče onog nacionalnog u umjetnosti, jest što je u pojedinoj umjetnosti općenito umjetničko, a što je nacionalno.

I Gossova knjiga zahvaća široko, definirajući u početku što je umjetnost uopće i kako se ona odnosi prema krajoliku, u kojoj je mjeri umjetnost prisutna u samom interpretativnom činu kojim se tumači prirodna tvorevina.

Od intervencije u prostor, prvo preko tumačenja, a onda i preko aktivnih intervencija, vrlo često prvotno u vidu arhitekture, autor prati razvoj umjetnosti na području na koje su se doselili Hrvati, pokušavajući proniknuti upravo u ono specifično hrvatsko u umjetničkom izričaju.

Obogaćena i produbljena spoznajama drugih struka – filologije, povijesti, etnologije, da spomenemo samo neke – ova knjiga zatvara krug od samih početaka u kojima je upravo krajolik sam bio umjetnost, preko umjetničkih djela u užem smislu, do promišljenih uklapanja urbanih tvorevina u taj isti krajolik u vidu njegove reinterpretacije i kvalitativne dogradnje