Jadranka Kosor je talentirana pripovjedačica, izvrsnoga autorskog stila, ona govori i o razdobljima svojega života koji nisu toliko važni za javnost: o djetinjstvu, djevojaštvu, o novinarskim počecima u Večernjem listu i na Radio Zagrebu... Govori i o svojim brakovima. Piše razotkrivajući svoju osjećajnu stranu, bez uljepšavanja, govori potresno i o traumama koje su obilježile njezin život. Zbog toga ovoj knjizi prije pristaje žanrovska odrednica autobiografske proze nego memoaristike. Doista, valja istaknuti kako ova knjiga ide u red ponajboljih hrvatskih autobiografija. Ona će zbog svojih stilističkih kvaliteta zasigurno biti zanimljiva i čitateljima koji nisu primarno fokusirani na politiku. Velimir Visković

„Ovu knjigu posvećujem djevojčicama, osobito onima koje se boje. Djevojčicama koje rastu okružene predrasudama, djevojčicama koje su željne ljubavi. Kao što sam i sama bila željna ljubavi kad sam bila djevojčica, ali i onda kad više nisam bila djevojčica.“

— Jadranka Kosor