Jedan mu čovjek u muzeju na samrti ukazuje na malenu sliku Carela Fabritiusa koju je njegova majka posebno voljela i koju Theo potom uzima. Ostavši sam i izgubljen, bez obitelji i rodbine i bez mjesta za život, k sebi ga prima bogata obitelj njegova školskog prijatelja.

U svom novom domu na Aveniji Park Theo se ne snalazi najbolje, školski kolege i prijatelji ga uznemiruju jer ne znaju kako bi razgovarali s njime, muči ga nepodnošljiva čežnja za majkom i godinama se drži za predmet koji ga najviše podsjeća na nju – sliku malenog češljugara – njegova simbola prkosa i ujedno svjedoka jednog izgubljenog života.

Ta moćna i prelijepa slika s godinama koje slijede uvući će ga u kriminalno podzemlje, među dilere umjetninama i drogama, u epicentar sve opasnijeg kruga u kojem će njegov život i život njegovih najbližih visjeti o tankim nitima koje se svakog trena mogu prekinuti.