Kod pojedine najinteligentnije i najkreativnije djece i odraslih pogrešno se dijagnosticiraju poremećaji kao što su ADHD (poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću), ODD (opozicijski prkosni poremećaj), bipolarni afektivni poremećaj, OCD (opse-sivno-kompulzivni poremećaj), autizam, depresija, poremećaji učenja i spavanja ili Aspergerov sindrom. Potom im se propisuju lijekovi i / ili psihološko savjetovanje, kako bi ih se promijenilo te kako bi ih učinili prihvatljivijima u školi, obitelji ili susjedstvu ili kako bi bili zadovoljniji sobom i svojim stanjem.

Tragedija je djece i odraslih kod kojih je postavljena pogrešna dijagnoza to što dobivaju nepotrebne stigmatizirajuće etikete koje im oštećuju samopouzdanje i imaju za posljedicu liječenje koje je nepotrebno i škodljivo po njih, njihove obitelji i društvo.