autor "Jučerašnjeg svijeta" i poznatih biografija, i danas je

čitan, a "Šahovska novela" (prevedena na hrvatski prvi put

1952.) njegovo je posljednje djelo. Spada po svojim

karakteristikama u djela kojima idejnost proizlazi iz društvene

izolacije i mogućih represalija na pojedinca, najčešće

intelektualci, koji traži izlaz iz društvenog vakuuma iz kojega

ga vodi najčešće put u nepoznato, a u ovom djelu govori o

intelektu i rješenjima što se javljaju nepredvidivo kao

zbunjujuća svjetlost iz mraka.

Doktor B. koga je Gestapo izolirao smjestivši ga u jedan hotel,

igrom slučaja pronalazi knjigu šahovskih otvaranja kao jedini

izlaz u već nepodnošljivom vakuumu, izučava je, i jednog dana na

slobodi dolazi slučajno u priliku da pobijedi svjetskog prvaka

koji se našao na jednom prekooceanskom brodu. Na početku novele

pisac govori o životnom putu svjetskog prvaka, seoskog mladića

koji je u mnogo čemu otkrivao ograničenost.

Korespondentnost šahovske igre s igrom u rukama moći nameće

misao o sudbini čovjeka, intelekta i neostvarenosti ljudskih

mogućnosti. (DV)