Katia i Filip, tvorci prvog hrvatskog true crime podcasta, donose vam jeziv, fascinantan i nevjerojatno detaljan uvid u umove desetero serijskih ubojica koji su obilježili 20. stoljeće. Od jedinog ubojice koji snima audioknjige, Eda Kempera, preko Australca hrvatskih korijena kojeg se rado odričemo, Ivana Milata, do Freda i Rose West, slike i prilike britanskog života kakav nitko ne bi poželio, istražit će kako se točno sadi sjeme zla i što je sve potrebno da ono nikne. Naš detektivski (čitaj: psihološko-arhitektonski) dvojac zavirit će u samo dno nekih od najgorih umova suvremene povijesti i na svjetlo iznijeti istinu kojoj je teško, ali ključno pogledati u oči.

Uz dozu crnog humora, duboke tuge i nezamislivih zločina, prva knjiga prvog hrvatskog true crime dvojca nezaobilazan je vodič za sve koji se žele suočiti s najmračnijim aspektima ljudske prirode – i preživjeti s novim uvidima o svijetu.

Pripremite se za red suza, red smijeha i red nezamislivih grijeha, pa zavirite između korica prve hrvatske knjige prvog hrvatskog true crime podcasta.

Prva zbirka kratkih priča i, u našoj književnosti sve češćih, mikroproza Luce Kozine „Važno je imati hobi“ donosi, kako je za prvu zbirku i red i običaj, dosta širok dijapazon tema, no neki grozdovi se na toj spisateljskoj brajdi mogu prepoznati.

Kombinirajući kratke zapise o samom pisanju i poziciji pisca, autorica p(r)okazuje i ironizira spisateljsku situaciju, inspiraciju ili kontekst. Isto tako, premda je „lijevo uho toliko približila tlu da je jasno čula priče cijeloga svijeta“ jasno joj je da je kao arhivaricu priča - pritom u prvom redu mislim na one ljudske, osobne, dokumentarne - nitko ne sluša.

Likovi koji pričaju te priče su neprimjetne, uglavnom marginalizirane osobe. Njihova drugost je i fizička pa se tako u nekoliko navrata pojavljuje motiv grbe kao njihovo obilježje. To ih čini idealnima za ignoriranje: „- Tko je ona? - Ne znamo, zato se pravimo da ne postoji.“(Kruno Lokotar)

Zbirkom priča Vidjet ćeš kad odrasteš Luca Kozina suočava nas pripovijedajući iz dječje perspektive s nasilnim i licemjernim društvom u kojem živimo, koje pred problemima djece i mladih zatvara oči, iako se neprestano govori o brizi za njih. Svjesna da u gotovo svakom djetinjstvu postoji skriven jedan mali pakao pred kojim okolina zatvara oči, Luca Kozina taj pakao nepretenciozno i uvjerljivo razotkriva dajući autentičan prikaz dječje nemoći, straha, ali i nade. Koliko god pukotine kroz koju svjetlost može proći bile neznatne, nada je u ovim pričama opipljiva, i skriva se neočekivanim nježnostima, ili prijateljstvu. I ponekad zaista spasi nečiji život.

Povijesni roman “Tatarska strijela” mnogi svrstavaju u ratni akcijski triler, a inspiriran je stvarnim događajima s ovog područja iz 17. stoljeća. Glavni junak je Nikola Zrinski, a tijekom radnje događa se niz tajanstvenih umorstava. Taj misterij nepoznatog ubojice koji ubija tatarskom strijelom prožima čitav roman te vodi čitatelja do uzbudljive završnice.

Radnja se romana odvija u magijom prožetoj povijesti, koja je sve samo ne idealna i bajkovita.

Tradicionalni sajam oružja i vojne opreme, koji u Mursi treba započeti za koji dan, mogao bi biti ugrožen serijom okrutnih ubojstava. Gradske vlasti moraju osigurati da ubojstva djevojaka i panika koja se širi među građanima ne pokvare dugu tradiciju dobrog sajmišnog poslovanja. Zaokupljeni pripremanjem sajma i otkrivanjem ubojice koji se skriva među njima, stanovnici Murse nisu svjesni da će se okrutni ubojica uskoro pokazati kao znatno manja prijetnja... N.Vek.

Miroslav Kraljević (1823--1877.), pravnik, župan, utemeljitelj

tiskare u Požegi i osnivač lista "Slavonac", pisac je prvoga

modernog romana u novijoj hrvatskoj književnosti (romantične

ljubavne priče s društvenim preokupacijama). Dunja Detoni Dujmić

navodi u predgovoru ovom izdanju: "pionirskom prozom je stvorio

prvi opsežniji primjerak hrvatskog trivijalnog žanra". Bio je

prosvjetitelj i unaprijedio je književni jezik. (DV)

Sat hrvatskog predstavlja pokušaj literarnih varijacija tema kojima se autor, Zlatko Kramarić, na drugačiji, teorijski način, bavio u prethodnim knjigama Jugoslavenska ideja u kontekstu postkolonijalne kritike i Nostalgija – kratka povijest zaborava.

Autorova želja bila je progovoriti na drugačiji, literaran način o našim opsesivnim temama, od kompleksa jugoslavenstva, preko različitih političkih strategija koje sudjeluju u oblikovanju obvezujućih, ali i alternativnih/obiteljskih nacionalnih narativa, do detalja koji pripadaju jakoj, a još više onih koji pripadaju slaboj povijesti, kao i načina na koji smo ih zapamtili (kako to da se nekih detalja sjećamo više, a neke druge zaboravljamo?). Autor progovara iz pozicije nepouzdanog pripovjedača koji nema monopol nad istinom, a tu obvezujuću poziciju ni ne želi.

Što se dogodi kada mlada novinarka prati pravog policijskog inspektora (koji to nije baš sasvim) i usput mu se petlja u istragu? Tko je zapravo Djed Mraz koji se pred Božić pojavio u selu Donji Mali, a odmah zatim i u susjednom selu Gornji Veliki? Postoji li Djed Mraz uopće, a ako postoji zna li kartati belu i je li ga lakše ubiti praznom ili punom pivskom flašom? Što je izjavila vjenčana supruga Djeda Mraza, a što njegova nevjenčana ljubavnica? Što o cijelom slučaju misli velečasni Sudac, a što vlasnik „Eura“? I postoji li uopće netko tko nije sumnjiv?####

Radnja ovog suvremenog romana događa se u Dalmaciji, s elementima prepoznatljivog autorova humora.

Dinko Kreho, autor nekoliko zapaženih esejističkih i pjesničkih knjiga, sada je istupio sa svojom prvom pripovjednom zbirkom Odmor od kulture. Kroz četrnaest slipstream priča, oblikovanih kao zagonetka s dilandogovskim obratom, defiliraju kiborzi i divovski roboti, ljudi prerušeni u jednoroge, igraće konzole za prijenos u drugu dimenziju i još svakojake fantastične pojave. Što se događa kada spomenička baština dobije vlastitu volju? Može li praznina biti postojanija od nečije prisutnosti? U majstorskom spoju »trivijalnog« i »sofisticiranog« Dinko Kreho promišlja probleme i mogućnosti transhumanizma, alternativne načine proizvodnje energije i granicu između umjetnosti i zbilje.

"Mjesto događanja proznog teksta je poglavito grad Koprivnica, te Zagreb. Vrijeme: sredina moćnih šezdesetih dvadesetog stoljeća u sferi kulture. S Madžarske strane granice: ruske okupacijske trupe; s jugoslavenske (hrvatske): JNA."

Sve su priče napisane u prvom licu jednine, a mijenjaju se pripovjedači. U nekima je to sam autor, šezdesetogodišnjak koji traga za mjestom najsličnijem mjestu njegova mladenaštva, kao i za prividom mladosti u zagrljaju mladih Kubanki, te pokušava shvatiti sebe u kontekstu nedavnog zahvata na srcu i rastave braka. U drugima pripovjedači su marginalci kubanskog društva čiji životi zrcale to društvo, nedavnu povijest i promjene koje se u njemu događaju.

Radnja romana prati put glavne junakinje Bele Lang prema samoostvarenju i velikim životnim promjenama za koje joj se neprestano čini da ih čeka predugo. Kao novinarka lokalnih novina već se duže vrijeme osjeća zarobljena u životu koji je prethodno bio njezin vlastiti izbor, ali koji ju je zarobio svojom ustajalom trajnošću i sigurnošću u kojoj polako, ali sigurno, gubi najbolji dio sebe. Jednoga sasvim uobičajenog jutra, jedan naoko slučajan e-mail pokrene promjene u njezinu životu za koje će se prvi put morati zapitati je li na njih uopće spremna. Odlučivši prihvatiti poslovnu ponudu poznatoga njujorškog časopisa, kreće na nesigurno životno putovanje puno stranputica i naoko nelogičnih situacija i događaja, koji će nekim nevidljivim nitima upotpuniti slagalicu njezinih težnja. Na Belinu putu pojavljuje se i njoj neobjašnjiva ljubav prema poznatom jazz glazbeniku koja se do samoga kraja prepleće s njezinim nastojanjem da se oslobodi straha i okova okoline te pronađe samu sebe.

Glavna junakinja, Bela Lang mlada je žena, a njezina potraga nije ograničena samo na onoga “pravog”, već je uvelike prilagođena suvremenim težnjama mladih žena – kako pronaći sebe, svoj životni put i na koji način se istrgnuti iz neudobne sigurnosti života, ostvariti svoje potencijale i, u konačnici, pronaći svoju sreću.

Zbirka priča Envera Krivca Ništa za pisati kući o kaže u najavi: Svi hitovi su ovdje. To je drsko ambiciozna izjava samo do trenutka dok se knjiga ne počne čitati, jer od tog trena pa do kraja zbirke, koji kada se prema njemu hita s oduševljenjem dolazi uvijek prerano, slijedi niska kratkih priča, crtica i eksperimenata najviše kvalitete, hit do hita, pogodak do zgoditka.

No, ta najava ležerno i precizno otkriva još nešto, a to je zračenje pop kulture u njezinom najboljem izdanju, inteligentnom, inovativnom, dobro spakiranom. Nekad bi se reklo da Krivčeva proza živi u trapericama, danas bi se valjalo tek prisjetiti kultne prve dvije zbirke Davora Slamniga, jer toliko duha i uha nije se našlo između korica valjda otada.

˝Kako je žabu teško natjerati u vodu i te spike, blog Kraljevski Puding se s vremenom pretvorio u dnevnik mog ženskog alter-ega, pa sam u ženskom licu dobrih godinu dana pisao izmišljene dogodovštine. Iz tog materijala izrasla je Kelerica, nepostojeći riječki kvart i cijeli splet blago ili potpuno nadrealnih likova. Ima tu svega, baka koja ne može umrijeti, misteriozna životinja koja terorizira naselje, festival koji slavi vjeverice, self-help gurui, lezbijska ljubav, pseudodokumentarizam, Jack Nicholson ljetuje na Jadranu, a u jednom trenutku sve ode u mjuzikl. No, sve su to motivi i trikovi da bi se prikazala šira slika. Koja, morat ćete otkriti sami.

Iako bi se iz ovoga što sam nabrojao moglo zaključiti da se radi o tra-la-la knjizi, moram reći da je roman vrlo namjerno beskompromisan u nekim stvarima. Evo recimo, cijelo jedno poglavlje, tridesetak stranica, je opravdano na engleskom, i to nisam htio prevesti da se ne izgubi autentičnost. Ako netko zbog toga bude odustao od čitanja, nije me briga. Isto tako, moram reći da ako ne volite dugačke svakodnevne najobičnije razgovore minuciozno prenesene beskrajnim dijalozima, onda Kelerica nije za vas.˝

Banket u Blitvi je roman Miroslava Krleže napisan u tri dijela koji su objavljeni 1938., 1939. i 1963. godine.

Radnja je smještena u Blitvu, fiktivnu zemlju na sjeveroistoku Europe. Ona je nakon stoljeća tuđinske vlasti i političke nestabilnosti postala samostalna država pod diktatorskom vlašću okrutnog poručnika Barutanskog. Priča prva dva dijela bavi se povijesnim i političkim temama Blitve i dvama istaknutim suvremenim ličnostima: diktatorom Kristijanom Barutanskim i odmetnutim intelektualcem Nielsom Nielsonom. Treći dio, napisan znatno kasnije, ponajviše se koncentrira na Nielsonov život disidenta, njegove osobne nedoumice te razna pitanja iz prošlosti i sadašnjosti koja ga počinju progoniti.

Djelo je kritički prikaz situacije iz međuratnog doba. Tada su Europu potresali nacionalistički nemiri, iredentizam, ratobornost državnih vođa, zatiranje građanskih sloboda i propadanje demokracije pred rastućim totalitarizmom. Iako mnogi čitatelji u priči prepoznaju situacije i ličnosti iz monarhističke Jugoslavije, Krleža je u tekstu objavljenom povodom izdanja trećeg dijela objasnio da je roman inspiriran atmosferom koja je tada prevladavala u cijeloj Europi, a likovi ne simboliziraju nikakve stvarne ličnosti nego tipične predstavnike određenih društvenih skupina i svjetonazora.

Banket u Blitvi obiluje esejističkim ulomcima u kojima se obrađuju razne teme. Djelo je prilikom objavljivanja prošlo prilično nezapaženo, ali je naknadno steklo popularnost i prevedeno je na nekoliko jezika.

"Odnos između politike i morala – stara Krležina spisateljska opsesija – poprimio je u Banketu u Blitvi posve novo beletrističko ruho. U analizi uspona totalitarnih sustava i jednopartijskih militarističkih diktatura dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća pisac je odabrao formu političkog trilera: sve vrvi političkim spletkama, naručenim ubojstvima, samoubojstvima, političkim atentatima, špijunskim akcijama, progonima, policijskim terorom, urotama, krvavim obračunima, državnim udarima. Romanom teku potoci krvi, a, naposljetku, na blitvinskoj pozornici, kao u nekim Shakespeareovim tragedijama, ostaju leševi i upropaštene egzistencije." – akademik Krešimir Nemec

Prozni ciklus o Glembajevima sadržava 11 novela i proznih fragmenata: ˝O Glembajevima˝, ˝Dobrotvori˝, ˝Kako je doktor Gregor prvi put u životu sreo Nečastivoga˝, ˝Sprovod u Theresienburgu˝, ˝Ljubav Marcela Faber-Fabriczyja za gospođicu Lauru Warroniggovu˝, ˝U magli˝, ˝Ivan Križovec˝, ˝Barunica Lenbachova˝, ˝Pod maskom˝, ˝Svadba velikog župana Klanfara˝ i ˝Klanfar na Varadijevu˝.

˝Hiljadu i jedna smrt˝, možda i najbolja, a svakako najljepša zbirka Krležinih priča, zabranjena je u predcenzuri u jesen 1932, a onda u proljeće 1933. kada je ipak otisnuta ubrzo povučena iz javnosti. ˝Hiljadu i jedna smrt˝ sadrži onu prigušenu eksplozivnu izvornost kojom dobra priča nadrasta kulturnu zajednicu iz koje i o kojoj govori, vraća priču kao tekst u iskustvo čitatelja koji ju prevodi u svoj jezik i svoje vrijeme. Ako takav Krleža nije bio moguć u Hrvatskoj kada je pokušao objaviti tu knjigu, poigravši se s vremenom iznad standarda koji su njoj tada bili dani, ne znači da ga uopće nema, i da je doista zapustio ili otklonio od sebe naboje kojima bi pridobijao a ne okupljao.