Bježeći od skupoće i ravnodušnosti Rima, na prelijepo jezero Bracciano doseljava se obitelj Antonije, žene ponosne do tvrdoglavosti, koja se sama brine za četvero djece i muža u invalidskim kolicima. Antonia je poštena, ne pristaje na kompromise, vjeruje u opće dobro, no ipak želi naučiti svoju jedinu kćer da se iznad svega oslanja na samu sebe i da uvijek drži glavu uzdignutu. Gaia je najpametnija u obitelji i neće završiti kao ona, obrazovanje će biti njezin izlaz. I Gaia uči, uči ne žaliti se, čitati rječnike i knjige, braniti se, skakati u mutno i hladno jezero bez trunke straha... No agresivnost i bijes vrebaju poput zmije i ne prestaju rasti u njoj – jer kako se boriti za svoje snove kada pripadaš onima koji gotovo da nemaju ništa?

U godinama 2000-im u kojima se odvija radnja romana Jezerska voda nikad nije slatka velike političke i građanske bitke više ne postoje, računa se samo borba za svoje mjesto pod suncem. Radikalno nepomirljiva, Giulia Caminito progovara o neispunjenim obećanjima “bolje budućnosti” i razočaranju u snove čitave jedne generacije – dirljiv, ljutit, sjajan, izvrnut naglavce bildungsroman.

Giovanna, Caterina i Vittorio zajedno odrastaju u Institutu za djecu rata. Oni su siročad, ali istodobno to i nisu – naime, oni su ratna siročad živih – odvojeni od majki, ignorirani od svojih bioloških očeva i odbačeni od ostatka obitelji. Kao i brojnoj drugoj djeci, utočište su im odlučile pružiti redovnice koje im pokušavaju zamijeniti obitelj, no u jednom im se trenutku putevi razilaze. ˝˝Na tvojoj koži˝˝ donosi nam priču unutar priče; događaji su inspirirani stvarnim dosjeima i dokumentima koji se čuvaju u starom drvenom ormaru Instituta San Filippo Neri u Portogruaru, jedinstvenom mjestu u Europi gdje su bila smještena tzv. djeca rata. Živa je to materija, bolna, ali prije svega živa, s odraslima koji su toj djeci ponekad neprijatelji, a ponekad sukrivci, ali koji su također žrtve događaja i duha vremena.

Pietro Gerber nije običan psiholog. On je specijaliziran za hipnozu, a njegovi su pacijenti djeca - traumatizirana, potresena, s važnim informacijama pohranjenim u krhkom sjećanju. Poznat i kao uspavljivač djece, Pietro je najbolji u Firenci. No ipak, jednog mračnog zimskog jutra, nakon poziva australske kolegice s preporukom pacijentice, Pietro je zbunjen i nepovjerljiv.

Jer Hanna Hall odrasla je osoba. I Hannu muči živopisno sjećanje: sjećanje na ubojstvo koje seže daleko u njezino djetinjstvo.

Pietro želi pomoći Hanni da pronađe djevojčicu u sebi, onu s mnogo imena, skrivenu od neznanaca. No kada se njezina priča počne ispreplitati s njegovim privatnim životom, Pietro više nije siguran je li Hanna svjedočila ubojstvu, ili ga je možda i sama počinila…

Barem jedanput u životu, svi smo poželjeli nestati. Samo jednog dana išetati iz ureda i zatrti sve svoje tragove. Međutim, za neke to nije samo privlačna sanjarija, nego opsesija koja ih na kraju proguta. Ti ljudi jednostavno iščeznu. Nitko ne zna zašto i nitko ne zna što se s njima poslije dogodilo, dok na kraju ne potonu u zaborav.

Donato Carrisi suvremeni je talijanski pisac. Diplomirao je pravo i kriminalistiku. Šaptač je njegov prvi roman s kojim je osvojio je pet međunarodnih nagrada a autorska prava prodana su u dvadeset zemalja. Carrisijev uspjeh mnogi uspoređuju sa Steigom Larssonom. Živi u Rimu.

Otkriven je stravičan zločin: šest odrezanih ruku složeno je u misteriozan krug i zakopano na šumskom proplanku. Pet pripada djevojkama koje se vode kao nestale. Šestu ruku tek treba identificirati. Sablazan je u tome što tijela djevojaka nisu pronađena.

Iskusna istražiteljica Mila Vasquez i Goran Gavila, osebujan kriminolog, pokušavaju proniknuti u zagonetku: vjeruju da su pronašli ubojicu, sve dok se ne pokaže da zapravo ne postoji održiva veza između njega i nestalih djevojaka. Drugi slučaj otmice upućuje u potpuno drugom smjeru i stvara više pitanja nego odgovora.

Mila i Goran počinju sumnjati da im je slučaj dodijeljen kako bi preuzeli odgovornost kada se istraga pokaže promašenom. Je li sve samo slučajnost? Ili netko kopira prethodno ubojstvo? Opsjednuti slučajem, koji postaje sve napetiji i složeniji, dvoje istražitelja shvaćaju da ne mogu vjerovati nikome – osim jedno drugom.

Nova priča hit autorice koja čitatelja vodi na fascinantno putovanje od Italije do Amerike koje se proteže gotovo cijelo stoljeće. Dirljiva životna priča o uspjehu, usponima i padovima, siromaštvu i bogatstvu s glavnim likom kontradiktornog karaktera, koji je topao i grub, šarmantan i neuhvatljiv, ali apsolutno neodoljiv.

Penelope i Andreu povezuje osamnaest godina braka rođenog iz velike ljubavi, troje komplicirane, ali prekrasne djece i još mnogo toga. Ipak, u jednom trenutku, Penelope odlučuje odbaciti ulogu poslušne i samozatajne žene i napušta Andreu u namjeri da ga suoči sa problemima s kojima se ona svakodnevno bori i tako spasi njihovu vezu. Umorna je od njegovih nevjera, sebičnosti i površnosti. Razdvajanje je prilika da oboje sa odmakom pogledaju na svoj brak i prisjete se prošlosti pokušavajući pronaći uzroke brojnih pogrešaka i krivih izbora.

Castiglioneova knjiga o "Dvoraninu" zrcalo je duha 16. stoljeća.

Pobuđivala je u ono vrijeme veliko zanimanje kako u Italiji,

tako i u cijeloj Evropi. Četiri knjige "Dvoranina" u dijaloškom

obliku obrađuju temu o savršenom čovjeku i o savršenoj dvorskoj

gospi, a u završnom dijelu s osobitom nadahnutom rječitošću

izlaže platonsku teoriju ljubavi. Dijaloška struktura ovog djela

temelji se na realnosti konkretnog urbinskog dvora i povijesnih

osoba koje neusiljenim govorom zacrtavaju san o razumnosti,

skladu i ljepoti.

Roman ˝Nemoj mi reći da se bojiš˝ govori o sudbini mlađahne somalijske atletičarke Samije Yusuf Omar (1991-2012) koja je sa sedamnaest godina nastupila na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Trčala je na 200 metara i oborila osobni rekord, no bila je uvjerljivo posljednja u svojoj kvalifikacijskoj skupini. Međutim, svojom srčanošću ne samo da je osvojila simpatije publike već je postala i simbol borbe za prava muslimanskih žena širom svijeta. Nakon nastupa u Pekingu odlazi u susjednu Etiopiju ne bi li trenirala s uglednim trenerima. San joj je bio nastupiti na sljedećim Olimpijskim igrama u Londonu.

Dva stabla ispred sirotinjske kuće visoko u planini podno ledenjaka Monte Rosa posadio je otac lovokradica. Po jedno za svakoga sina – ariš za starijega Luigija i jelu za mlađega Alfreda. I njih su dvojica upravo kao ta stabla. Luigi, ariš, čvrst i krhak, nikada nije napustio dolinu, ima posao šumara, iako je želio postati stolar, i s prelijepom, obrazovanom crvenokosom Elisabettom čeka dijete, sanjajući novi početak. Alfredo, jela, mračan je, otporan na hladnoću, nemiran i sklon nasilju. Iz doline je pobjegao daleko u Kanadu među naftna polja i Indijance. Sada se vratio da bi bratu prodao svoju polovinu kuće. No hoće li ih ispijanje pića za šankom u lokalnom kafiću zbližiti?

˝Dolje u dolini˝ roman je grub i gladak poput kamena, brz poput planinske rijeke i smiren poput prirode pod snijegom. Paolo Cognetti pomno osluškuje život u dolini i pjeva o krhkim, naizgled snažnim životima, izgubljenima u bijesu i alkoholu, te nekakvoj tajanstvenoj sili koja ih sve vuče duboko u tamu. ˝Dolje u dolini˝ Paola Cognettija čita se kao velika američka priča o luzerima kakve pjevaju Bruce Springsteen ili Bob Dylan.

Pietro je povučeni dječak iz Milana. Njegovu sve otuđeniju obitelj povezuje još samo ljubav prema planinama. Na odmoru, u malenom selu u talijanskim Alpama, upoznaje vršnjaka, pastira Brunu. Zajedno provode mnoga ljeta istražujući planinske proplanke i tajnovite gudure, pod budnim okom Pietrovog oca, otkrivajući istodobno međusobne sličnosti i razlike. Početak je to velikog prijateljstva, iako im se životni putovi razilaze - Bruno ostaje u svojoj gorskoj oazi, a Pietro postaje svjetskim putnikom u potrazi za sve većim planinarskim izazovima. Roman je lirska priča o odrastanju i snazi prijateljstva, prožimanju čovjeka i prirode te odnosu između očeva i sinova.

U deset priča ovoga iznimnog romana jedan od po­najboljih mladih talijanskih pisaca uspio je oko lika milanske djevojke zavrtjeti čitav svijet: od djetinjstva provedenog u građanskoj i naoko običnoj obitelji, preko puberteta obilježenog psi­hološkim smetnjama pa sve do otkrića seksa i iscjeliteljske ljubavi prema kazalištu – Sofia nam otkriva istine o muškar­cima i ženama, o tijelu i duši, o traženju i mimoilaženju s drugim bićem, s ljubavi.

Anomalije, kultna zbirka priča 90-ih, vodi nas ravno u mračni labirint ljudske duše i ne ostavlja mjesta iluzijama, što je možda i najjači razlog zašto je valja čitati jer nam omogućava da na trenutak vidimo svijet onakvim kakav on jest a da pritom ne svisnemo; omogućava nam da se zapitamo o anomalijama u vlastitom životu i životu društva u kojem živimo, a možda nam otvori oči za to da smo u konačnici i mi sami, pojedinačno i kolektivno, anomalije.

Daria je kći čija je sudbina obilježena bolešću koju su liječnici propustili dijagnosticirati prije njezina rođenja. Ada je majka koja na pragu pedesetih otkriva da se razboljela. To će je otkriće potaknuti da se obrati svojoj kćeri i ispriča joj njihovu priču. Adinim i Darijinim tijelima prolazi sve: svakidašnje brige, bijes, tajne, ali i neočekivane radosti i trenuci beskonačne nježnosti. Riječi putuju kroz vrijeme, a prošlost i sadašnjost neprestano se isprepleću. Iznimno moćna i iskrena priča, u kojoj se svaki trenutak doživljava i pruža čitatelju kao dar.

Jeremiah Salinger pun je grizodušja. Nesreća se dogodila njegovom krivnjom. On je jedini preživjeli. Sada mu jedino kći Clara može izmamiti osmijeh na licu. Depresija i noćne more se pogoršavaju. Ali kad odvede Claru u Bletterbach - klanac u Dolomitima bogat fosilnim ostacima - slučajno načuje razgovor koji njegovu životu daje novi smisao. Troje studenata ubijeno je na tom mjestu 1985., tijela su im zvjerski raskomadana, a ubojica nikada pronađen. Okrutno trostruko ubojstvo ostalo je neriješeno. Njujorčanin Salinger daleko je od kuće, a ove talijanske planine, rodni kraj njegove žene, pružaju utočište bliskoj i tajanstvenoj zajednici čije nepovjerenje prema strancima lako prelazi u nasilje. Ipak, rješavanje ove tajne moglo bi biti jedini spas za Salingerovo duševno zdravlje.

Ovo je roman prvijenac mladog talijanskog autora Alessandra d'Avenije, ljubavna je priča Lea i Beatrice, nadahnuta klasikom Vita nova besmrtnog Dantea Alighierija. Jednako inspirativan i dirljiv, pisan u formi dnevnika, i sam na dobrom putu da se pretvori u klasik talijanske književnosti. U godini izlaska nije silazio s prvih mjesta top-ljestvica.

Federico ima osamnaest godina i srce puno pitanja na koje život još nema odgovora. Nastava je završila, pred njim je ljeto i njegov zasljepljujući i zagonetni grad – Palermo. Dok se priprema za odlazak na studijsko putovanje u Oxford, Federico susreće 3P-a, nastavnika vjeronauka. Tako ga zovu jer mu je ime pater Pino Puglisi, a on se zbog toga ne ljuti, smješka se. 3P poziva mladića da mu prije odlaska pomogne s djecom iz četvrti Brancaccio. Kada Federico prelazi prugu što razdvaja tu četvrt od ostatka grada, još ne zna da točno u tom trenutku započinje njegov novi život. Navečer se vraća kući bez bicikla, s razbijenom usnom i osjećajem da je otkrio sasvim nepoznatu stvarnost koja ga se ipak neposredno tiče. Brancaccio je splet uličica pod nadzorom ljudi s nadimcima poput Lovac, Turčin, Majka Priroda, koji poštuju jedino zapovijed Cose nostre. Ali to su i ulice u kojima stanuju Francesco, Maria, Dario, Serena, Toto i mnogi drugi koji se ne odriču nade u drukčiji život…

Salvatore Todaro, zapovjednik talijanske podmornice Cappellini, u listopadu 1940. kreće na zadatak u hladne vode Atlantika. Posadu Cappellinija čine mladići iz raznih dijelova Italije koje razdvajaju dijalekti koje govore, no ujedinjuje ih hrabrost i vjera u zapovjednika. Kad Ceppellini potopi belgijski trgovački brod koji je prevozio britanske zrakoplove, Todaro protivno ratnim zapovjedima odluči spasiti belgijsku posadu od utapanja. Dovodeći u pitanje vlastitu sigurnost, talijanska podmornica kreće na opasnu plovidbu do Azora gdje treba iskrcati brodolomce. Zapovjednik Todaro i njegova posada tako i u teškim ratnim vremenima pokazuju ljudskost i istinsku hrabrost. Autore je na pisanje ovog kratkog romana o stvarnoj ratnoj epizodi potaknula migrantska kriza na obalama Italije i često nehumano postupanje prema migrantima.

Kad je 1952. objavljena Zabranjena bilježnica, njezin treći i najpopularniji roman, de Céspedes se zlatnim slovima upisuje u povijest talijanske književnosti na čijim će temeljima izrasti recentna talijanska proza. Napisan u dnevničkoj formi, roman je intimna ispovijest Valerije, supruge, majke i službenice koja živi u Rimu urednim i skromnim građanskim životom. Kada svoje misli i osjećaje počne zapisivati u malu crnu bilježnicu, Valerija ne sluti kako će to postati dnevnik rasapa njezinih iluzija koje je gajila o braku, djeci i krhkom komforu građanskog života. Majstorski i nevjerojatno moderno ispisan ženski unutarnji monolog polako nam otkriva stvarnu pozadinu ljubavničkih, majčinskih i prijateljskih odnosa iza brižno izgrađene fasade.

Grazia Deledda, talijanska spisateljica, dobitnica je Nobelove nagrade za književnost godine 1926. Za suvremenu čitateljsku publiku u Hrvatskoj ne postoji, jer poslije 1943. godine o njoj se kod nas ne piše. Napisala je niz romana i novela, a u talijansku književnost unijela je sardinijski seljački i malograđanski svijet. U pojednostavljenim rasponima toga prohujaloga svijeta otkriva sukobe koji potresaju modernog čovjeka.

Svaki kontinent ima svoju književnost, mitove i sjećanja iz kojih nastaju priče - Antarktika nije iznimka, tvrdi suvremeni talijanski pisac Daniele Del Giudice u svojem djelu Pomični horizont, dobitniku Nagrade Europske unije za književnost. Posjete tom najjužnijem dijelu Zemlje - i one stvarne i one izmaštane, on bilježi pomnošću kroničara i srcem pisca, ispreplećući svoje putovanje Antarktikom u doba pada Berlinskog zida sa zapisima istraživača s kraja 19. stoljeća, posljednjim pravim i velikim pustolovnim pričama, koje su uz povijesnu važnost nadahnute snažnom strastvenošću i tajnovitošću. Pomični horizont, žanrovski i roman i putopis i kronika, dirljiva je oda snazi prirode surovih ledenih prostranstava koja već više od stotinu godina gube bitku s napretkom čovječanstva. Antarktika Danielea Del Giudicea tako postaje veliko i tužno zrcalo suvremenoga svijeta, no njezina nestvarna ljepota zavodi nas i mami u polarna prostranstva stopama pustolova, moreplovaca i ledolomaca.

U ovoj priči posvećenoj slobodi pratimo odrastanje mladića koji je zarana ostao bez roditelja. U Napulju pedesetih godina o njemu se uglavnom brine don Gaetano, koji u velikoj zgradi radi kao domar, električar, zidar... Taj starac, koji je i sam rastao kao siroče, podučava ga zanatima i pripovijeda mu priče o Napulju, osobito iz vremena potkraj Drugog svjetskog rata, kada su se ljudi digli protiv okupatora i vlastite moralne indolencije. Zahvaljujući don Gaetanu, koji posjeduje osobit dar – može drugima čitati misli – mladić spoznaje život, prirodu i kolanje životnih sokova. Tako ta dvojica drugova provode dane kartajući, razgovarajući, osluškujući život napuljskih uličica i šutke dijeleći požudu prema jednoj udovici.

Negostoljubivost planinskog krajolika. Nesmiljena ljepota neukroćene prirode gdje je čovjek tek puki uljez. I on, glavni protagonist - nekada rudar, a sada ostarjeli samouki restaurator oštećenih svetačkih kipova po seoskim crkvama i pratitelj migranata kroz gorske gudure.... I tako sve dok ga usud ne suoči s tajanstvenim mramornim raspelom i jednom osobitom ženom. Kroz priču o restauraciji umjetničkog djela autor progovara o problemima europske civilizacije - krizi identiteta, odnosu čovjeka i prirode, aspektima tjelesnosti, te problematizira pitanje duhovnosti kroz meditacije o ljubavi, bolu, gubitku i žrtvovanju. Roman je pisan konciznim stilom, lišenim svake suvišnosti.

Tri godine živica, tri živice pas, tri psa konj, tri konja čovjek.

Ako je to dodijeljeno nam trajanje, onda se u ovoj knjizi pripovijeda o prvim dvama konjima čovjekova vijeka. Protagonist priče je mladić koji slijedi zaručnicu sve do Argentine. Oboje sudjeluju u gerilskom podrivanju diktature, a kad ona smrtno strada, njemu

preostaje tek bijeg do samog argentinskog juga, a onda i otoka Soledad, gdje napušta svog prvog konja. Drugog konja proživljava kao samotni vrtlar u Italiji koji razgovara sa stablima i čita rabljene knjige, sve dok jedna žena ponovo u njemu ne oživi ljubav i krvave uspomene iz argentinskoga razdoblja. No ti su svjetovi paralelni i u njima nema mjesta za prošlo vrijeme. Od afričkog imigranta koji ga posjećuje u vrtu saznaje da se budućnost najavljuje raznim znakovima i da zahvalnost stoji na pola puta između cvjetnog buketa i noža.

U gradiću Martina Franca na jugu Italije Claudia i Francesco, prijatelji od djetinjstva, provode svoje mladenačke dane u razgovorima o životu, književnosti, snovima o budućnosti, uživajući u prekrasnoj prirodi i krajolicima Apulije gdje nalaze i utočište od zamršene obiteljske drame. Claudiju će njen nemirni duh iz mirne svakodnevice njihove ruralne sredine odvesti u London, Milano i potom u Berlin, gdje će izgraditi uspješnu karijeru i iskušati nove stilove života. Francesco će pak kod kuće stasati u agenta za prodaju nekretnina. Nakon sukoba s lokalnim moćnikom, ipak će se odvažiti i na Claudijin poziv doći u Berlin i krenuti na put vlastitog oslobođenja. Roman, dobitnik najveće talijanske književne nagrade Strega 2022. godine, uprizoruje složenost nepravilne, fluidne i iskorijenjene generacije danas, poput autora, četrdesetogodišnjaka koji se nisu bojali potražiti svoje mjesto u svijetu daleko od doma i koji se istinski osjećaju građanima Europe.

Gluho je doba noći. Mlada žena, Adriana, žustro kuca na vrata starije sestre s bebom u naručju. Od koga bježi? Kakva neugodna otkrića donosi sa sobom? Kakve će posljedice imati njezin dolazak?

Godinama kasnije starija sestra, sveučilišna profesorica, u djetinjstvu poznata pod bolnim nadimkom Vraćena, dobiva poziv da hitno dođe u Pescaru. To će putovanje sa sobom povući i putovanje meandrima prošlosti, sjećanjima na minule ljubavi i gubitke, tajne i žaljenja.

˝Sestrina priča˝ Donatelle Di Pietrantonio, autorice čiji su romani prevedeni na više od trideset jezika, sjajan je roman o obitelji, ljubavi i vezama koje nas određuju.

Trinaestogodišnja djevojčica, s kovčegom u jednoj i torbom s cipelama u drugoj ruci, pozvoni na nepoznata vrata. Otvori ih djevojčica s labavim pletenicama, njezina sestra koju prvi put u životu vidi.

Tako počinje ˝Vraćena˝, izniman roman o djevojčici koja preko noći izgubi sve – udoban dom, prijatelje, ljubav roditelja. Točnije, ljudi koje je smatrala svojim roditeljima, a koji joj kažu da je njezina biološka obitelj želi natrag…

Andrea Memmo potomak je jedne od najstarijih mletačkih patricijskih obitelji, iz vremena kad sredinom 18. stoljeća slava Republike počinje blijedjeti. U dobi od dvadeset i četiri godine Andrea se strastveno zaljubljuje u šesnaestogodišnju Giustinianu Wynne, lijepu nezakonitu kćer Mlečanke i Britanca. Zbog dramatične razlike u njihovu društvenom položaju brak ne dolazi u obzir, a Giustinianina majka, bojeći se da bi ta veza mogla uništiti kćerine šanse da sklopi prikladniji brak, zabranjuje im da se viđaju. No zabrana samo još više potiče njihovu žudnju i tako počinje njihova vatrena, tajna sedmogodišnja ljubavna veza. Naposljetku Giustiniana ostaje trudna, a za pomoć se obraća zloglasnom Casanovi - koji je i sam zaljubljen u nju.

Nica i Rigel su siročad. Nica je nježna, dobra i ispunjena nadom iako svoje dane provodi u jezivu sirotištu Grave, pod tiranijom nasilne ravnateljice. Preživljava povlačenjem u maštu i pripovijedajući bajkovite priče o ljudima koji ne znaju plakati, te o tvorcu suza, čovječuljku zaodjevenu sjenom, koji iz svojih očiju, bistrih poput stakla, stvara kristalne suze za ljude prazne duše, za one lišene osjećaja.

Rigel je razborit, dosjetljiv, a usto svira klavir poput zavodljiva demona… Njegov je šarm smrtonosan, a magična ljepota njegova lica nalik je na najsjajniju zvijezdu u zviježđu Oriona, po kojoj je i dobio ime.

Upoznali su se u sirotištu Grave kad su imali pet godina. I od prvog trenutka među njima postoji i još uvijek traje to nešto…

U sedamnaestoj godini Nicu posvoji jedna obitelj i ona pomisli da napokon napušta i Rigela i osamljeni svijet bajkovitih priča. Ali… njezinoj se novoj obitelji pridružuje i Rigel. Nica i Rigel – svjetlo i sjena, zatišje i oluja… Razorna bi ih ljubav mogla uništiti.

Radnja romana "Djevojčica" događa se za vrijeme drugog svjetskog

rata i nacističke okupacije Italije. U staroj osamljenoj vili

žive skriveni Židovi, političke izbjeglice, pod pokroviteljstvom

gospodarice kuće, majke djevojčice, sposobne da se odupre

brutalnosti njemačkih soldata ulogorenih u parku vile.

Priča je ispričana prema viđenju djevojčice. Knjiga je istodobno

i dirljiva i očaravajuća.

Amalia Spada pustolovka je, žena nemirna i neustrašiva duha. Pedesete godine devetnaestoga stoljeća u Italiji obilježene su revolucionarnim previranjima prije Ujedinjenja, a njezina je kuća na Jugu utočište pobunjenicima, bjeguncima i otpadnicima, napuštenim djevojčicama i djevojkama te dotučenim muškarcima. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća, u vrijeme prvih naftnih bušotina u Basilicati, mlada antropologinja Ada na terenskom je istraživanju u regiji gdje upoznaje različite inkarnacije ljubavi te se hvata u mrežu silovitog i magnetičnog Juga koji će tijek njezina života preokrenuti naglavačke. Stotinu godina poslije Lukanija postaje baza za kolonizaciju Mjeseca odakle letjelice Mediteranske svemirske agencije polijeću u Novi Svijet. U toj koloniji budućnosti živi A, usamljena, slobodna žena, zaposlenica Agencije koja sagledava svoj život i promišlja o kraju.

Claudia Durastanti u romanu Strankinja ispisala je osebujnu priču vlastite obitelji koja počinje životnim susretom njezinih gluhonijemih roditelja u Rimu, prati njihov odlazak u Ameriku šezdesetih godina dvadesetog stoljeća te povratak na jug Italije. Od ranog djetinjstva u New Yorku i odrastanja u strogoj talijanskoj emigrantskoj zajednici, sa širom obitelji i roditeljima koji kao da su redom ispali iz kakva holivudskog filma, i gdje majčinska figura ostaje dominantnom, preko njezinih tinejdžerskih godina provedenih u Italiji, pa sve do odlaska u London, autorica donosi priču o različitosti, o suočavanju s drugim i drugačijim, o otvorenosti prema svijetu, pretačući vlastita iskustva u uzbudljivu književnu avanturu.

Novinar koji hoda zakutcima Milana rekonstruira okolnosti Mussolinijeve smrti i paranoično ih povezuje s najmračnijim urotama i pokoljima koji su obilježili talijanske „olovne godine“ terorizma. Ljubavna priča dvoje gubitnika – prezrela i nerealizirana pisca i novinarke koja mora konfabulirati o „nježnim prijateljstvima“ slavnih, a plače na Beethovenovu Sedmu.