Agramer je rječnik u kojem je prikupljeno i lingvistički obrađeno više od 3000 riječi njemačkoga porijekla koje su se upotrebljavale ili se upotrebljavaju još i danas u Zagrebu. Neke od njih ušle su i u standardni književni jezik i postale njegov sastavni dio dok su se druge zadržale samo u lokalnome govoru, nezapisane, ali pamćene i prenošene kroz naraštaje.

Zagreb je oduvijek bio mjesto dodira kultura i jezika. Osobito je jaka bila veza Zagreba i Austrije, i to ne samo politički; u srednjoeuropskom se okruženju jednako tako radilo i o kulturnim dodirima odraz kojih je preuzimanje sociokulturnih obrazaca u svakodnevnoj komunikaciji, ali isto tako i načina življenja – o čemu svjedoče brojne posuđenice navedene u ovome rječniku. Agramerski govor kulturno je naslijeđe utkano u identitet hrvatskoga glavnog grada i prenosi se s generacije na generaciju. Govornika zagrebačkog govora u kojem pretežu agramerske riječi sve je manje, stoga je ovaj rječnik naš doprinos očuvanju tradicije bilježenjem rječničkog blaga koje nestaje.

Anićev Školski rječnik namijenjen je ponajprije učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i svima onima koji žele imati sažet jezični priručnik hrvatskoga jezika. Rječnik sadrži ukupno 16 864 noseće natuknice, od kojih okosnicu sačinjava 10 000 osnovnih riječi koje se pojavljuju u školskim udžbenicima (u Rječniku su obilježene zvjezdicom).

˝Hrvatski prezimenik˝, enciklopedijskog formata, s podnaslovom ˝Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća˝ (2099 str.) u prva dva sveska sadržava 114.643 prezimenske natuknice te u trećem svesku 6654 naselja s prezimenima u njima. Uz svako prezime naveden je broj nositelja dotičnog prezimena i broj obitelji istoga prezimena u naselju. Izdanje čini posebno vrijednim opsežna uvodna studija, monografski prikaz prezimenske problematike vodećega hrvatskog onomastičara akademika Petra Šimunovića ˝Hrvatska u prezimenima˝ u kojoj objašnjava nastanak i povijest hrvatskih prezimena, nasilna preimenovanja i sudbinu prezimena u dijaspori te poticajan tekst na početku trećeg sveska ˝Imena hrvatskih naselja - neispričana priča˝.

RJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA Na početku 20. i 21. stoljeća Pretisak dvosveščanog jednojezičnog Rječnika hrvatskog jezika Franje Ivekovića i Ivana Broza iz 1901. godine. Bibliofilski raritet - jedno od temeljnih djela hrvatske normativistike. Dio izuzetno bogate i raznolike muzejske zbirke hrvatskih leksikografskih ostvarenja. Za sve ljubitelje hrvatskoga jezika - neizostavno pomagalo svim kroatistima, leksikografima, lingvistima, fonetičarima, lektorima, profesorima hrvatskoga jezika, povjesničarima, muzeolozima i široj hrvatskoj javnosti - svima kojima je uporaba hrvatskoga jezika nezaobilazna u svakodnevnome poslu i radu. Iveković-Brozov Rječnik jedno je od najznačajnijih jezikoslovnih djela tzv. završne etape hrvatske jezične unifikacije ( sa svim, i dobrim i lošim, stranama vremena u kojem se pojavilo), ali je odavno prestalo biti djelo koje bi sa stajališta suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika bilo aktualno i/ili relevantno. Ono je danas dio izuzetno bogate i raznolike muzejske zbrirke hrvatskih Leksikografskih ostvarenja, kojom ćemo se s pravom ponositi dok nas bude bilo

RJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA Na početku 20. i 21. stoljeća Pretisak dvosveščanog jednojezičnog Rječnika hrvatskog jezika Franje Ivekovića i Ivana Broza iz 1901. godine. Bibliofilski raritet - jedno od temeljnih djela hrvatske normativistike. Dio izuzetno bogate i raznolike muzejske zbirke hrvatskih leksikografskih ostvarenja. Za sve ljubitelje hrvatskoga jezika - neizostavno pomagalo svim kroatistima, leksikografima, lingvistima, fonetičarima, lektorima, profesorima hrvatskoga jezika, povjesničarima, muzeolozima i široj hrvatskoj javnosti - svima kojima je uporaba hrvatskoga jezika nezaobilazna u svakodnevnome poslu i radu. Iveković-Brozov Rječnik jedno je od najznačajnijih jezikoslovnih djela tzv. završne etape hrvatske jezične unifikacije ( sa svim, i dobrim i lošim, stranama vremena u kojem se pojavilo), ali je odavno prestalo biti djelo koje bi sa stajališta suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika bilo aktualno i/ili relevantno. Ono je danas dio izuzetno bogate i raznolike muzejske zbrirke hrvatskih Leksikografskih ostvarenja, kojom ćemo se s pravom ponositi dok nas bude bilo

Otkrijte značenje vašega imena! Knjiga govori o najčešćim osobnim imenima u hrvatskom narodu. Tumači etimologiju imena, objašnjava njegovo značenje, donosi izvedenice ili inačice glavnoga imena. Upoznajte život sveca po kojem ste dobili ime! Knjiga donosi i sažete biografije kršćanskih svetaca, osobito mučenika čija su imena kao dio kršćanske tradicije postala i dijelom europske kršćanske kulture.

Novi rječnik stranih riječi obogatilo je više od 2000 novih natuknica i preko 1000 novih značenja u postojećim natuknicama, osuvremenjen je pristup leksikografskoj obradi, usklađena je i dosljedno provedena akcentuacija, ispravljene netočnosti i nepreciznosti u etimologiji, uz brojne druge izmjene u znanstvenoj terminologiji, sustavu mjernih jedinica i veličina, u kraticama itd.

Ovaj Mađarsko-hrvatski rječnik prvi je moderno koncipiran mađarsko-hrvatski rječnik u nas za kakvim se već odavna osjeća potreba jer su stari mađarsko-hrvatski rječnici opsegom premaleni da bi mogli poslužiti za narasle civilizacijske potrebe i odraziti suvremeno stanje obaju jezika. Rječnik obuhvaća korpus oko 38 000 natuknica, uglavnom iz suvremenog mađarskog jezika. Usto, većina je natuknica dopunjena ilustrativnim primjerima sitnagmi u kojima se natuknica može pojaviti, kao i frazema i idioma koji sadržavaju spomenutu natuknicu. Uz značenja, rječnik donosi i gramatičke podatke o natuknicama, kao i opaske o stilskom okviru, odnosno stručnom žargonu u kojem se upotrebljavaju. S obzirom na veličinu korpusa, namjena rječnika jest omogućiti nesmetano snalaženje korisnika u svakodnevnoj govornoj komunikaciji, praćenjemedijskih tekstova namijenjenih širokoj publici, kao i uvid u pravni i gospodarski diskurs potreban za poslovnu i administrativnu komunikaciju među govornicima dvaju jezika. Nisu zanemarene ni manjinske hrvatske zajednice u Mađarskoj, tako da su u rječnik uvršteni i izrazi vezani uz manjinsku samoupravu. Radi točnoga opisa gramatičke strukture natuknica i radi valjane leksikografske obrade, izolirali su se ključni parametri u mađarskom jeziku. Time će Rječnik moći poslužiti kao podloga za temeljitu kontrastivnu analizu dvaju tipološki posve različitih jezika, a uz to olakšati i raznovrsna istraživanja hrvatsko-mađarskih jezičnih dodira u prošlosti i sadašnjosti. Na temelju ovoga rječnika moći će se izraditi prikladni priručnici za učenje obaju jezika.

Namjera, dakle, nije povlačiti razdjelnicu ili popisati sve razlike između hrvatsko­ga i srpskog jezika, pa ni sve leksičke i leksičkosemantičke razlike što postoje u jezičnoj praksi dviju jezičnih i etničkih zajednica, nego govornicama i govornicima hrvat­skoga olakšati razumijevanje srpskih općeleksičkih i češćih terminoloških osebujnosti kad se i ako se s njima suoče u govorenoj i(li) pisanoj komunikaciji. Obrađeni su, dakle, uglavnom leksemi s čijim bi razumijevanjem moglo biti (leksičko-semantičkih) poteškoća, a ne, kao u razlikovnicima, svi srpski leksemi u kojima postoji bar neka razlika prema hrvatskim leksemima ? od fonoloških i prozodijskih osebujnosti nadalje (Marko Samardžija).

Školski rječnik hrvatskoga jezika normativni je jednojezični rječnik namijenjen u prvome redu učenicima završnih razreda osnovne škole i srednjoškolcima, ali i svima koji se služe hrvatskim standardnim jezikom.

Školski rječnik hrvatskoga jezika obuhvaća više od 30000 natuknica te u dodatku gotovo 1000 zemljopisnih imena s etnicima i kteticima.

Rječnik je u prvom redu namijenjen prevoditeljima pravne terminologije vezane uz Europsku zajednicu. Nastao je kao hrvatski prijevod češkoga Četverojezičnoga rječnika prava Europske unije. U njemu se iscrpno nastoji obuhvatiti leksik najvažnijih dokumenata primarnog zakonodavstva EU.

Rad je na ovom rječniku jedan od autora, Ranko Matasović, započeo još prije gotovo deset godina. U početku je zamisao bila da se objavi novo izdanje Etimološkoga rječnika Petra Skoka, te je u suradnji s Dubravkom Ivšić i Dunjom Brozović Rončević izvršena njegova digitalizacija i započet je rad na reviziji Skokovih natuknica. Međutim, uskoro se pokazalo da Skokov rječnik nema smisla ponovno izdavati, jer zbog specifičnoga načina na koji su u njemu organizirane natuknice, kao i zbog obilja građe koju je vrlo teško provjeriti, svaku natuknicu zapravo treba napisati iznova. Stoga je odlučeno da se ide u izradu novog, autorskog rječnika, a autorskom se timu 2010. pridružio i Tijmen Pronk. Od tada je napisan najveći dio teksta ovoga rječnika, a rad na njemu bio je potpuno timski i kolegijalan.

Mnoge su polazne etimologije revidirane ili posve promijenjene, i premda autori nisu uvijek imali u svemu podudarna mišljenja, redovito je konačna redakcija etimoloških natuknica bila rezultatom zajedničkoga promišljanja i dogovora. Ankica Čilaš Šimpraga nadopunila je mnoge natuknice dijalektnim oblicima, a Pavao Krmpotić u posljednjoj je fazi izrade rječnika provjerio i nadopunio neke natuknice.

Ovaj rječnik ne može zamijeniti Skokov, a to ni ne pokušava učiniti. Svrha mu je i koncepcija, naime, posve različita. Skokov je rječnik zamišljen kao obuhvatni etimološki rječnik riječi posvjedočenih u srednjojužnoslavenskom dijalektnom kontinuumu, koji se u njegovo vrijeme pripisivao jeziku čiji je službeni naziv bio „hrvatski ili srpski“. Skok je u svojim istraživanjima obradio golemu jezičnu građu, ali konačnu redakciju rječnika nije stigao objaviti prije smrti, već je to učinio njegov učenik Valentin Putanec, organizirajući natuknice onako kako ih je nalazio na karticama Skokova rukopisa, s riječima objedinjenim po ne uvijek jasnim kriterijima. Stoga se Skokovim rječnikom nestručnjaku teško služiti, a i stručnjaku je teško bez indeksa. Uz to on sadržava mnoštvo riječi, oblika, pa i etimoloških zaključaka koje njegov autor nije prije objavljivanja stigao još jednom provjeriti. Osim toga, Petar Skok nije bio slavist ni indoeuropeist (premda je odlično poznavao slavističku i indoeuropeističku literaturu svojega vremena), već romanist, što je vidljivo i u odabiru građe i u razini obrade pojedinih riječi u njegovu rječniku. Stoga smo smatrali da je hrvatskomu jeziku danas potreban nov etimološki rječnik u kojem će građa biti organizirana i izložena onako kako je to uobičajeno u suvremenim etimološkim rječnicima slavenskih jezika (npr. u slovenskom etimološkom rječniku Marka Snoja), a obrada je usklađena sa spoznajama suvremene slavistike i indoeuropeistike. Iz toga našeg nastojanja slijedi i većina obilježja po kojima se naš rječnik razlikuje od rječnika našega velikog prethodnika.

"Nastojali smo da drugi svezak slijedi koncepciju rječnika kakva je zacrtana u prvom svesku i objašnjena u njegovu predgovoru. Ondje je navedeno kako se služiti rječnikom, kakva je struktura natuknica, koja su bila vrela i korpus iz kojega su preuzete obrađene riječi, te kako su i zašto oni odabrani. U drugom smo svesku ipak uzeli u obzir neke kritike i savjete koje smo primili nakon objavljivanja prvoga sveska, ali tako da to ne utječe previše na strukturu i sadržaj natuknica. Najizrazitija se promjena sastoji u tome što je donekle smanjen broj glagola izvedenih prefiksima iz osnovnih glagola čije se etimologije iznose. To je učinjeno zbog toga što je malo komu potrebno objašnjavati da je, primjerice, glagol poskočiti izveden prefiksom po- iz glagola skočiti: korisnik će se rječnika zacijelo te etimologije i sam dosjetiti, a zatim pogledati etimologiju prefiksa (i prijedloga) po- i etimologiju osnovnoga glagola skočiti, koje se obje navode u posebnim natuknicama. Pri odabiru prefiksima izvedenih glagola koji se etimologiziraju držali smo se i dalje načela da treba uvrstiti one koji zbog podudarnosti u drugim slavenskim jezicima nedvojbeno imaju praslavensko podrijetlo, one koji su nastali kao kalkovi prema glagolima na drugim jezicima, kao i one kod kojih se značenje izvedenoga glagola znatno promijenilo, te nije predvidljivo iz značenja morfema od kojih je glagol sastavljen (primjerice, glagol pokušati se posebno navodi, iako je dublja etimologija navedena u natuknici uz glagol kušati)." Autori.

Rječnik je deskriptivni i formiran je na temelju korpusa suvremene bosanskohercegovačke književnosti, novina, kao i na govoru izvornih govornika - informatora. Sadrži samo poredbene frazeme s veznikom ˝kao˝ i navodi preko 600 najčešćih frazema.