Kapitalno djelo koje obuhvaća slikarstvo, kiparstvo, kazalište, arhitekturu, glazbu, performans i fotografiju.

Kapitalno djelo koje obuhvaća slikarstvo, kiparstvo, kazalište, arhitekturu, glazbu, performans i fotografiju.

Prvi hrvatski prijevod šesnaestog izdanja Gombrichove "Povijesti umjetnosti" koja je prvi puta objavljena u Londonu 1950. godine. Kao što sam autor kaže "pričajući povijest umjetnosti jednostavnim jezikom želio sam omogućiti čitateljima da sagledaju njezine povezanosti i omogućiti im umjetničko djelo ne toliko zanosnim opisima, koliko nekim smjernicama koje upućuju na vjerojatne umjetnikove namjere". Knjiga je bogato ilustrirana, a sadrži i bilješke o knjigama iz teorije i povijesti umjetnosti, bogatu bibliografiju koja je navedena redosljedom kojom se pojavljuju umjetnici i teme, kronološke tablice i zemljovide, popise ilustracija po lokacijama i kazalo imena i pojmova.

Predmet ove knjige su bitna pitanja postanka i prirode umjetnosti, procesa umjetničkog stvaranja, tumačenja i doživljaja umjetničkog djela.

Temeljno pitanje povijesti umjetnosti, osobito one koja se tiče onog nacionalnog u umjetnosti, jest što je u pojedinoj umjetnosti općenito umjetničko, a što je nacionalno.

I Gossova knjiga zahvaća široko, definirajući u početku što je umjetnost uopće i kako se ona odnosi prema krajoliku, u kojoj je mjeri umjetnost prisutna u samom interpretativnom činu kojim se tumači prirodna tvorevina.

Od intervencije u prostor, prvo preko tumačenja, a onda i preko aktivnih intervencija, vrlo često prvotno u vidu arhitekture, autor prati razvoj umjetnosti na području na koje su se doselili Hrvati, pokušavajući proniknuti upravo u ono specifično hrvatsko u umjetničkom izričaju.

Obogaćena i produbljena spoznajama drugih struka – filologije, povijesti, etnologije, da spomenemo samo neke – ova knjiga zatvara krug od samih početaka u kojima je upravo krajolik sam bio umjetnost, preko umjetničkih djela u užem smislu, do promišljenih uklapanja urbanih tvorevina u taj isti krajolik u vidu njegove reinterpretacije i kvalitativne dogradnje

Arnasonova sveobuhvatna, autoritativna i pronicava Povijest moderne umjetnosti i dalje je vrhunski izvor informacija o umjetnosti modernog doba, od europskih početaka modernizma do suvremenih divergentnih umjetničkih pravaca. Ovo peto izdanje, sada posve u boji, bilo je u potpunosti obnovljeno da bude još elegantnije i lakše za uporabu. Dodani su novi naslovi, podnaslovi i pojmovnik kako bi pomogli čitatelju da se snalazi u građi i da brzo pronađe ono što ga zanima. Cijeli je tekst pomno obrađen da bude što jasniji, suvisliji i znanstveno aktualniji. Pokojni H. H. Arnason bio je istaknuti povjesničar umjetnosti, pedagog i ravnatelj muzeja koji je mnogo godina obnašao funkciju potpredsjednika umjetničke uprave muzeja Solomona Guggenheima u New Yorku. Svoje stručno djelovanje započeo je u akademskim krugovima podučavajući na sveučilištu Northwestern, na čikaškom te na havajskom sveučilištu. Od 1947. g. do 1961. g. Arnason je bio profesor i potpredsjednik Odjela za umjetnost na sveučilištu u Minnesoti.

Monumentalna povijest umjetnosti H. W. Jansona ključna je knjiga za proučavanje zapadne umjetnosti i uživanje u njoj, djelo u usporedbi s kojim se prosuđuju svi drugi pregledi povijesti umjetnosti. Taj rječiti tekst i neusporediva kvaliteta ilustracija upoznali su naraštaje čitatelja sa širokim svijetom zapadne umjetnosti i nadahnuli milijune ljubitelja umjetnosti.

Knjiga predstavlja najpoznatija djela svjetske likovne umjetnosti, kronološki prati razvoj umjetničkog stvaralaštva i obrađuje sve umjetničke forme, od slikarstva i kiparstva do konceptualne umjetnosti.

Na sažet, razumljiv i pregledan način,s više od 700 ilustracija, prikazana je umjetnička baština Hrvatske od prapovijesti do početka 80-ih godina 20. stoljeća.

Tko god se primi čitanja Peterlićeve Povijesti filma s predrasudom da je ipak riječ o djelomičnoj i tek jednoj od mnogih filmskih povijesti, shvatit će koliko se Peterlićev pristup njegovoj posljednjoj samozadanoj filmološkoj zadaći razlikuje od ostalih pristupa. Njegov je zahvat neusporedivo širok. Seže do kinematografskih prapočetaka ili pretposvijesti, a u hodu prema današnjem vremenu gustom znanstveničkom mrežom hvata sve što je ikada moglo imati ikakve veze s njegovim 'svetim' predmetom: od tehničkih izuma i otkrića, preko novih znanstvenih i filozofskih spoznaja do vrenja u umjetnostima, koje su se početkom dvadesetoga stoljeća počele odricati svoje tradicije, dok je film tada tek čeznuo za njom. Više je puta izrečena Peterlićeva teza, zabilježena i u ovoj knjizi, kako je film za stotinu godina prešao put za koji su drugim umjetnostima, od slikarstva, književnosti do glazbe, trebala stoljeća. Jedina je šteta što kao povjesničar nije uspio stići do posljednjega dijela toga puta, kada je vrludava 'zmija' nove umjetnosti, po općem postmodernom nalogu, čvrsto zagrizla vlastiti rep. Da je ovom knjigom dosegnuo taj suvremeni trenutak, u rukama ne bismo držali samo iznimnu povijest ranog i klasičnog razdoblja, niti tek neku novu povijest filma, nego zacijelo i superpovijest - Peterlićevu sintezu svih filmskih povijesti.