Bili su na Riverside Driveu i približavali se svome odredištu. Blijeda, neprivlačna svjetla s njihove lijeve strane isticala su mrak jerseyske obale. Zavalio se dublje na sjedalu, malo nagnut prema Leoni, i promatrao kako se smjenjuju mrak i svjetla. Zatim je taksi skrenuo; načas je spazio daleki most koji je blještao kao natpis na nebu. Taksist je usporio tražeći kućni broj. Taksi ispred njih upravo je iskrcao grupicu ljudi i nestao dalje niz ulicu. „Tu smo“, reče Rufus. „Neka fina zabava“, primijeti taksist i namigne. Rufus nije ništa odgovorio. Platio mu je pa su izišli iz automobila i ušli u predvorje koje je bilo veliko i ružno, sa zrcalima i naslonjačima. Dizalo je upravo krenulo gore; čuli su zvuk gužve.

Četrnaest dana neodoljivo je dinamičan, osebujan, zabavan, ali i dirljiv roman o prvim danima pandemije koji je zajednički napisalo 36 američkih pisaca.

Svaku je priču o raznolikoj, ekscentričnoj skupini njujorških susjeda napisao drugi autor – od Margaret Atwood i Celeste Ng do Tommyja Orangea i Johna Grishama.

U prvom tjednu zatvaranja grada zbog koronavirusa stanari stambene zgrade na Lower East Sideu na Manhattanu počeli su se okupljati na krovu i pričati priče. Svake večeri na krov dolazi ih sve više, sjede na donesenim ili improviziranim stolcima, sanducima i prevrnutim kantama. Stanari – a neki od njih dotad jedva da su međusobno progovorili koju riječ – postupno postaju pravi susjedi.

Ovaj zajednički roman nastao na poticaj Društva američkih pisaca, a koji se naslonio na Boccacciov Dekameron, prekrasna je oda ljudskome rodu i pripovijedanju. Divna i naposljetku iznenađujuća priča Četrnaest dana otkriva koliko je zapravo žilavo ljudsko zajedništvo uza sve strašne pandemijske gubitke i patnje.

Poznata istočnonjemačka glumica Karin početkom 1960. povremeno živi u Leipzigu, s tridesetogodišnjim slavnim biciklistom Achimom T., kojem je pričala i o svom bivšem životnom partneru, zapadnonjemačkom novinaru Karschu, s kojim je do 1952. živjela u Berlinu i Achim predlaže da Karscha pozovu u Leipzig. U razgovorima s Achimom Karsch najviše saznaje o njegovu djetinjstvu, majci, poginuloj zajedno s njegovom mlađom sestrom u jednom od savezničkih bombardiranja potkraj Drugog svjetskog rata, i o ocu, bivšem socijaldemokratu, koji je napredovao do mjesta konstruktora u zrakoplovnoj industriji i poklonio sinu svoj bicikl. Skrivenima ne ostaju ni godine što ih je Achim proveo kao član Hitlerjugenda, a dospijeva se i do priče o sabotaži na očevu radnom mjestu. Očeva uloga u njoj i nakon pretresa kuće ostaje nejasna jer se otac zbog straha od denuncijacije nije usudio uputiti sina u istinske događaje na tzv. domovinskoj fronti tijekom posljednjih ratnih mjeseci. Da je nešto bitno ostalo prešućeno i u nastavku tog pokušaja „opisivanja opisa” Achimovih osobnih iskustava, čitatelj će saznati tek mnogo stranica poslije jer Achim oslobođenje Njemačke od nacizma kao i sovjetsku okupaciju svog zavičaja isprva opisuje bitno prijaznije od većine njegovih tadašnjih zemljaka, naposljetku, od jednog vojnika Crvene armije dobio je na dar čak i konfiscirani bicikl. Kasniji istočnonjemački biciklistički as relativizirat će pritom u prisjećanjima uvelike čak i činjenicu da će mu taj bicikl poslije oteti pripadnici iste te armije, kao i zločine koje je ona za prvih mjeseci okupacije činila nad njemačkim civilnim stanovništvom: „Ipak je važnije da nas je Crvena armija oslobodila fašizma i pomogla nam oko novog života.”

Dangube iz Starih dvora najpoznatiji je rumunjski modernistički roman, isprva serijaliziran u tisku od 1926. do 1928., a zatim objavljen kao knjiga 1929. godine. Njegovu autoru, Mateiuu Caragialeu trebala su puna dva desetljeća da ga zgotovi i on predstavlja njegovo središnje književno djelo. Roman je specifičan po kontemplacijskom stilu na koji je utjecao Proust i dekadencija fin de sieclea te po ciničnom i trezvenom prikazu jednog društva pred zalaskom.

Fabula prati trojicu imućnih i obrazovanih potomaka bojara kojima je njihovo porijeklo osiguralo dobre manire, ali ih ne priječi da posjećuju bordele. Nasuprot njih autor postavlja četvrti lik – sirovog Balkanca čime najavljuje raspravu o specifičnosti rumunjske osobnosti koja se pokrenula nakon objavljivanja romana.

Dangube iz Starih dvora poseban je roman i zato što je uveo u književnost mnoštvo riječi iz rumunjskog slenga ranog 20. stoljeća i tadašnje vulgarizme te je usvojio tadašnji razgovorni običaj čestog izražavanja na francuskom jeziku.

Petosveščani roman Zastave sadržava više od 1900 stranica, pa se s pravom može reći da Zastave nisu samo najopsežnije Krležino djelo nego i jedan od najopsežnijih romana u hrvatskoj književnosti.

Suvremeni čitatelj, naviknut na brzinu i na stvaranje letimičnih dojmova na temelju informacija dobivenih s različitih zaslona, mora zastati pred tematskim bogatstvom i raskošnom izvedbom Zastava. Pred nama je roman obilja. Na velikom platnu povijesti promiču nepregledne slike i prizori. Izmjenjuju se događaji službene, »velike« povijesti (balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, propast Austro-Ugarske Monarhije), a u njih su uklopljene intimne ljudske priče.