Proučavanje dječje književnosti daje direktan doprinos poznavanju povijesti i sadašnjosti hrvatske kulture, njezinih institucija, odnosa s evropskim kulturnim središtima. Novija generacija proučavatelja dječje književnosti, u koju spada i autorica ovog djela, znatno je osuvremenila metodologiju u tom području. Suvremeni istraživači svih područja kojih se ovo djelo dotiče međusobno razmjenjuju iskustva, otkrića i rezultate, što je vidljivo i u ovoj knjizi. Stoga svaki novi napor u tom pravcu znači kontinuitet čitave jedne akademske mreže, te obećava i buduće znanstvene doprinose.

Metodologija se odlikuje aktualnošću, inovativnošću, interdisciplinarnošću (folkloristika, filologija, povijest književnosti, komparativna književnost, sociologija književnosti, povijest i antropologija djetinjstva, historiografija), te kapilarnim poznavanjem dosadašnjih spoznaja. Stoga je ova knjiga doista uzorna po svojoj akademskoj usustavljenosti.

Znanstveni se doprinos ove knjige vidi na dvije razine; prva je od njih znanstveni doprinos istraživanjima dječje književnosti, dječje kulture i studijima djetinjstva, kojima knjiga Marijane Hameršak ne samo pridonosi svojim opsežnim sadržajem, raznolikim temama i vrijednim uvidima, nego i svojim sofisticiranim pristupom i analitičkom discipliniranošću. Istraživanje dječje književnosti i dječje kulture u hrvatskim se okvirima veže uz znanost o književnosti i uz pedagoške discipline, i u tim je kontekstima ova knjiga važna i potrebna. Na drugoj, međutim, razini, znanstveni doprinos knjige vidim i u kontekstu hrvatske humanistike i znanosti o književnosti izvan okvira proučavanja dječje književnosti i dječje kulture; ovaj se znanstveni doprinos ogleda u istraživačkim smjerovima i zaključcima koji, premda se primarno odnose na dječji segment unutar hrvatske kulturne slike 19. i 20. stoljeća, uvjerljivo pokazuju i međusobnu komunikaciju dječjih i nedječjih društveno-povijesnih procesa istraživanog razdoblja.