Kad bi se sve prirodne pojave neprestano toliko mijenjale, da nikakva dva događaja ne bi slicˇila jedan drugom, vec´ bi svaki predmet bio potpuno nov. U takvom slucˇaju mogli bismo rec´i, da je jedan predmet ili događaj slijedio za drugim, a ne da ga je drugi proizveo. Odnos uzroka i ucˇinka morao bi biti potpuno nepoznat cˇovjecˇanstvu. Izvodi i zakljucˇci o djelovanju prirode tog bi cˇasa nestali, a pamc´enje i osjetila ostali bi jedinim kanalima, pomoc´u kojih bi znanje o nekoj zbiljskoj opstojnosti moglo dolaziti do duha. Ako hoc´e biti dosljedan, filozof mora primijeniti isto zakljucˇivanje na postupke i voljne cˇine razumnih bic´a. I zaista, razmotrimo li, kako se dobro povezuju prirodna i moralna ocˇevidnost, i kako oni cˇine samo jedan lanac dokaza, bez predomisˇljanja c´emo priznati, da je njihova priroda ista i da su izvedeni iz istih principa. (David Hume)

Umijeće filozofske skepse za svakoga i to u trideset i tri lekcije - tako bi se mogao glasiti sažetak ove knjižice švicarskog filozofa Ursa Sommera. Pravi lijek za ovo naše doba gotovo opsjednuto instantnim znanjima i šupljom, brzopoteznom izvjesnošću. Ovdje se raspravlja o pojavama i stvarima koje nas svakodnevno okružuju, poput novca, putovanja, politike, sakupljanja predmeta, zdravlja, smijeha ljubavi ili smrti, i svaka od njih se kratko ali djelotvorno podvrgava sveobuhvatnoj sumnji. Posebnost ovog malog praktikuma je vježbica ponuđena čitatelju nakon svake cjeline.Za očekivati je da će svatko tko se pozabavi ovom mentalnom gimnastikom biti otporniji na budalaštine iz medija - iz vijesti i iz reklama podjednako.