Knjiga ˝Nesigurni˝ naslanja se na prvijenac autorice Ivane Dragičević ˝Nejednaki˝, kao jedno od rijetkih publicističkih djela u Hrvatskoj koja se hvataju ukoštac s gorućim problemima današnjice. Pandemija je promijenila svijet kakav znamo, ali i na svjetlo iznijela nedoumice s kojima smo svi već dugo suočeni.

Što je ljudska sigurnost? Koliko su nam bitni zdravlje, opskrba hranom, demokratske institucije, država, internet te kako je to sve povezano s globalnim procesima i konceptom sigurnosti? Koliko je intimno iskustvo bolesti promijenilo samu autoricu i stavilo joj na oči duple naočale za precizno seciranje svijeta u kojem se svi osjećamo samima i nesigurnima, ali shvaćamo koliko nam taj svijet može pomoći, ako ništa, da bolje vidimo?

U doba nesigurnosti autorica, u pričama iz osobnog rakursa, o fundamentalnim pitanjima od zelene ekonomije, klimatskih promjena, digitalne tranzicije, ratova i migracija pa do potresa, poplava i ostalih prirodnih katastrofa plete, kako ga sama naziva, self-help priručnik za čovječanstvo i humanizam. Jer bez ljudskosti i solidarnosti ne može biti ni sigurnosti, zaključuje Dragičević.

Svoj Ukrajinski dnevnik Nenad Popović počinje pisati 6. travnja godine 2022, četrdeset drugoga dana od početka rata. S nekim iznimkama piše ga svakodnevno do 20. ožujka godine 2023. Uvodnim akcentom odmah će naznačiti široki horizont svoga pogleda, i taj se do kraja neće sužavati: »Sedamdeset i sedam godina nakon 1945. Rusija je započela generalni napad na Ukrajinu s ogromnom vojnom silom koja se prvi put kretala Europom od Drugog svjetskog rata a napredovala je prema glavom gradu susjedne zemlje Kijevu, iz tri pravca. Za kontinent Europu formati sukobljenih zemalja su najveći mogući.«

Ovo je knjiga pisama oca koji je bio u ratu i kćeri koja je živjela u tada sigurnom Kijevu. No to nije dokumentarna publicistika o rusko-ukrajinskom ratu - nipošto. Knjiga je stvorila svoj vlastiti žanr - ona je namijenjena obiteljskom čitanju, za djecu, za roditelje, za bake i djedove i njihove unuke, i sve one koji se djecom bave. Načinje teške teme, dotiče se bolnih točaka koje su prisutne u svakom ratu, ali unatoč tome na duhovit način prikazuje odnos pun ljubavi. Još je važnije što pokazuje kako se otac i kći nose s ratnim okolnostima, svakodnevnim situacijama te istovremeno otkriva njihov pogled na život i svijet. Ova knjiga će vam izmamiti i suze na oči i smiješak na lice.

Pisma su počeli pisati kad je Solomija bila mala, jedva je znala pisati slova, a brojke još nije bila svladala. Stoga se domišljato sjetila da pisma označava slovima, a ne brojevima. Bila je to 2014. godina, a otac je tada bio na frontu u Donbasu. Kad se otac nakon nekoliko godina vratio kući, od pisama, poruka s mobitela i snimki počeli su sastavljati knjigu. No knjiga je uistinu dovršena i objavljena tek u proljeće 2022., nakon početka ruske invazije - ilustracije su nastajale u podrumu za vrijeme uzbuna, a tiskara je radila u nemogućim uvjetima. Aktualnost i važnost knjige time su dodatno porasli - ne samo za Ukrajince, već i za cijeli svijet.

Na kraju, kako ukrajinski jezik ima 33 slova, Solomijinih pisama također ima 33, kao i tatinih odgovora. Ipak, nisu svi glasovi isti kao u hrvatskome. Pojednostavljeno, ukrajinski ima dva slična a opet različita glasa G, zatim dva različita glasa I, kao i za J, jedan meki glas koji zvuči najbliže našem ŠĆ, te znak koji se ne čita a služi za omekšavanje suglasnika ispred njega. Da bismo ostali vjerni izvornoj knjizi, zadržan je raspored i redoslijed slova i poglavlja kao u originalu, ali prilagođen hrvatskoj abecedi.