Prema Culianu, renesansna je magija bila znanstveno prihvatljiv pokušaj manipuliranja pojedincima i skupinama, na temelju poznavanja njihovih motivacija, osobito erotskih. Osnovno načelo te magije bilo je da se na svakoga (a u određenom smislu i na sve) može utjecati poticanjem spolne želje. Nadalje, u pokušaju upravljanja imaginativnim procesima ljudi, magija se oslanjala na duboko poznavanje ars memoriae, što je čini prethodnicom moderne psihologije i sociologije, dok je mag svojevrstan daleki predak psihoanalitičara. U svojoj studiji Culianu razmatra ideje Giordana Bruna, Marsilija Ficina i Pica della Mirandole, osvjetljujući mnoge aspekte renesansne kulture, uključujući herezu, medicinu, astrologiju, alkemiju, udvaračku vještinu, utjecaj klasične mitologje, pa čak i ulogu pomodnoga odijevanja.

Autor u ovoj knjizi analizira opuse autora koje kritika ubraja

među najčitanije svjetske pisce, reagira na otvorene

antikršćanske elemente u njihovim djelima te smatra da su ti

autori sabrali mudrosne note iz različitih religijiskih

tradicija i pomiješali ih s elementima psihologije, ezoterije i

okultizma. Autori New age generacije napravili su pomak prema

duhovnosti pri čemu je religija predstavljena kao zapreka na tom

putu.

Eco je u ovoj knjizi svoj intelekt upotrijebio za pogled na to kamo to ide ova naša, zabrinutosti vrijedna, civilizacija. Čovječanstvo kao da ide poput raka. Godine kraja drugog i početka trećeg tisućljeća pune su rakovih koraka. Politička karta Europe, na primjer, sve je sličnija onoj od prije 1914. godine… No to nije jedino. Sukobom između islama i kršćanstva kao da imamo reprizu Križarskih ratova, a novi kršćanski fundamentalizam kao da je izašao ravno iz kronika devetnaestoga stoljeća, zajedno s oživljavanjem antidarvinizma. Uskrsnuo je, (premda samo u gospodarskom obliku) i duh Žute opasnosti. Obitelji bogatih zemalja ponovno imaju u domu sluge druge boje, kao na američkom Jugu iz filma Zameo ih vjetar, obnavljaju se velike seobe barbarskih naroda, kao u prvim stoljećima naše ere, i ponovno oživljavaju, barem u Italiji, rituali i običaji kasnog Rimskog carstva.

Riječ je o intrigantnoj temi namijenjenoj širokom čitateljskom krugu, a odgovara na pitanja u kojoj su mjeri magijske predodžbe, prakse i vjerovanja utjecali i još uvijek utječu na ljudske živote, kulturu i svakidašnjicu. Drugim riječima, knjiga Magija na hrvatskome povijesnom prostoru drži pozornost čitatelja iskrenim i izravnim prijenosom znanja – o magiji.

Putovi kojima nas kroz ovu knjigu vodi autor dr. sc. Deniver Vukelić obilježeni su zadivljujućim antropološkim, etnografskim i etnološkim podatcima, uzbudljivim i manje poznatim povijesnim činjenicama, s daškom psihologijske i sociološke misli te pomno odabranim metodama prikaza uvijek zanimljive komparativne religije. Ili, kako piše u predgovoru knjige, autor je pokazao da ni na hrvatskome povijesnom prostoru nema velike razlike između divlje i pitome misli.

Knjigu otvara poglavlje pod naslovom Što je magija? jer da bismo čitajući mogli putovati kroz začuđujuće magijske sustave, upoznati razne magijske praktičare, razumjeti magijske prakse i, zapravo, magiju na bilo kojoj razini, autor nam na samom početku nudi definiciju pojma magija. Upućuje nas na to da se značenje onoga što nazivamo magijom mijenjalo tijekom ljudske povijesti i nudi uvid zašto se to događalo.

Drugi i glavni dio ove knjige nazvan je Magija na hrvatskome povijesnom prostoru, a sastoji se od četiri veća poglavlja u kojima čitatelji mogu pratiti mnogobrojne magijske fenomene i modele magijskog djelovanja i praksa od prapovijesti do današnjeg doba, a u posljednjem poglavlju čitatelje upoznaje s povijesnim i suvremenim utjecajima slobodnog zidarstva, magijskih sinkretističkih društava, sotonizma, neošamanizma, vještičarstva i Wicce te daje zanimljiv osvrt na masovne magijske popularne kulture 20. i 21. stoljeća.

… Ova je knjiga opasna. Sasvim nenadano, pala je u ruke jednome pariškom knjigoveži kao svežanj rukopisa koje mu je u radionicu dostavila bogata klijentica. Već i sam predgovor započinje intrigantnom tvrdnjom: “Ja ovu knjigu nisam napisao. Ukrao sam je.” Sačinjena je od tri zasebna rukopisa, a sva tri su jedan neobičniji od drugoga. Prvoga je, naslovljenog “Naobrazba nakaze”, pred kraj života po svemu sudeći napisao nitko drugi nego pjesnik Charles Baudelaire. Sablastan je to autoportret ogorčena i gotovo posve napuštena pjesnika kojem sebičnost i snobizam nisu nimalo strani. Njegov je ugled, međutim, preživio, te u drugome rukopisu, “Grad duhova”, čiji bi pripovjedač lako mogao biti književni kritičar Walter Benjamin, ugledno Društvo Baudelaire postaje epicentrom kriminalističkoga misterija koji se odigrava dok nacisti polako stežu obruč oko Pariza. A posljednji rukopis, “Priče o albatrosu”, najneobičniji od svih, fantastička je priča koja započinje dolaskom prvih Europljana na jedan udaljeni polinezijski otok, obuhvaća stotinu i pedeset godina, te sedam životnih vjekova. Kako su ta tri rukopisa povezana, čitatelji će otkriti budu li knjigu čitali od prve do posljednje stranice ili pak alternativnim slijedom koji zasebne dijelove isprepliće u cjelovit roman. Prijelazi su uzbudljiv prvijenac Alexa Landragina, autora francusko-armensko-australskoga porijekla, u kojem se povijest, romansa, misterij i magijski realizam miješaju u naoko nesvakidašnju pripovijest kakve ipak poznajemo od davnina.

Na obroncima Bijelih Karpata divlje šume i osamljena, od svega udaljena sela već stoljećima čuvaju tajnu. Govori se da u njima žive žene koje su uspjele sačuvati drevna znanja što smo ih mi ostali zaboravili te da ih prenose s koljena na koljeno, usprkos režimima i vojskama, mržnji i strahu, povijesti. Zovu ih boginjama jer poznaju način da se obrate Bogu i zamole ga za pomoć. Priča se da mogu vidjeti budućnost. Zašto onda nisu uspjele vidjeti svoju? Dora Idesová posljednja je od boginja sa Žítkove. Znanstvenica je i budućnost ne želi čitati iz kapi voska kako to čini njezina tetka Surmena. Ali sve se mijenja kad u arhivima tajne službe komunističkoga režima pročita prošlost: sve ono što je smatrala nesrećom koja je nju i njezina brata smjestila u sirotište, a tetku u umobolnicu – bilo je dio pomno osmišljena i nemilosrdno provedena plana.

Knjiga “Paracelsus – život i učenje” detaljno obrađuje Paracelusova učenja u širokom spektru tema, uključujući kozmologiju, antropologiju, pneumatologiju, medicinu, magiju, alkemiju, filozofiju i teozofiju ili okultizam. Paracelsus, rođen kao Philippus Auerolus Theophrastus Bombastus von Hohenheim, švicarski je liječnik, filozof, botaničar i okultist. Smatra se utemeljiteljem toksikologije. Naglašavao je potrebu za promatranjem prirode, više nego za upućivanjem na stare tekstove. Zaslužen je za davanje imena cinku nazivajući ga zincum. Smatrao je da neke bolesti imaju uzrok u psihološkim stanjima. Kritizirao je skolastične metode u medicini, znanosti i teologiji.

Aleksandrijsko društvo je najbolje na svijetu tajno društvo magijskih akademika. Članovi Društva su čuvari izgubljenog ezoteričnog znanja najvećih antičkih civilizacija. Onima koji zavrijede svoje mjesto u Društvu, osiguran je život ispunjen bogatstvom, moći i prestižem. Svako se desetljeće šest jedinstvenih i talentiranih magičara izabire kako bi pristupili Društvu. Ovaj put odabrani su: Libby Rhodes i Nicolás Ferrer de Varona, Reina Mori, Parisa Kamali, Tristan Caine i Callum Nova.

Prilikom novačenja, misteriozni Atlas Blakely im je rekao da moraju provesti godinu dana skupa, njih šestero, kako bi se uopće kvalificirali za inicijacijski postupak. U tih godinu dana odobren im je pristup arhivima Društva te će se, između ostaloga, ocjenjivati i njihov doprinos ezoteričnom znanju. Petero će ih biti inicirano, jedan ili jedna eliminiran. Pokažu li da jesu najbolji, preživjet će. Većina njih, ne svi.

Povijest čarobnjaštva, bogato ilustrirana. Istražuju se sve vrste čarobnjaštva i čarobnjaka. Saznajemo o prirodi i vrstama magije, majstorima magije, te čarobnjačkim moćima i različitim vrstama čarobnjaka. Upoznajemo se sa slavnim izmišljenim čarobnjacima poput Harryja Pottera, Gandalfa, Yode, čarobnjaka iz Oza, zatim važnim legendarnim čarobnjacima sa svih strana svijeta kao što su Merlin, Kirka, i Žuti Car, kao i stvarnim ljudima i skupinama koji su bili smatrani čarobnjacima: vitezovi templari, alkemičari, Nostradamus,itd. Čarobnjački pribor i čarobnjačka društva zaokružit će temu. Poseban prilog posvećen je hrvatskim čarobnjacima.