Otkuda dolazi nejasan, sve nesnosniji, sve prisutniji osjećaj sveopćeg zaostajanja, što ga pojačava stalno nametanje prilagođavanja ritmu promjena u složenom svijetu. Kako objasniti tu rastuću kolonizaciju ekonomskog, društvenog i političkog polja ovim biološkim leksikom evolucije? Genealogija tog imperativa vodi nas u tridesete godine 20. stoljeća na izvore snažne i strukturirane političke misli, koja iznosi vrlo artikuliran narativ o zaostajanju ljudske vrste u odnosu na njezinu okolinu i budućnost. Nazvana je “neoliberalizam”: neo jer, za razliku od starog, koji je računao na slobodnu regulaciju tržišta za stabiliziranje reda stvari, novi se poziva na tvorevine države (pravo, obrazovanje, socijalna zaštita) s ciljem preoblikovanja ljudske vrste i umjetnog izgrađivanja tržišta: svojevrsnu biopolitiku.

Za Waltera Lippmanna, američkog teoretičara ovog novog liberalizma, nema nikakve sumnje da se mase čvrsto drže stabilnosti društvenog stanja (stasis, u biološkim pojmovima), spram protoka koji ih ometaju. Samo vladavina eksperata može zacrtati smjer evolucije društava zaglavljenih u konzervativizmu statusa. Lippmann se tada sukobljava s Johnom Deweyjem, važnom figurom američkog pragmatizma, koji na temelju istog uvida poziva na mobilizaciju kolektivne inteligencije javnosti, na umnožavanje demokratskih inicijativa, na iznalazak kolektivne budućnosti polazeći odozdo.

Rasprava o drukčijem mogućem tumačenju smisla života i njegovih evolucija u čijem smo središtu više no ikad.

Knjiga predstavlja jedinstveno putovanje kroz filozofsko razumijevanje čovjeka, njegove prirode i njegovih moralnih sposobnosti. Ona počinje definicijom filozofske antropologije. Nakon toga Žalec daje pregled najvažnijih koraka u razvoju filozofske antropologije, od Sokrata do suvremenika kao što su Slavoj Žižek ili René Girard. Potom se bavi nekim temeljnim antropološkim temama (dušom, osobom i duhom) koje zaključuju prvi, antropološki dio knjige. U drugom, etičkom dijelu Žalec objašnjava različita značenja (upotrebe) pojmova etika i moral.

Knjiga je izazvala veliku pažnju europske javnosti jer se u njoj ovaj ugledni političar, iako agnostik i liberal, zalaže za davanje punog značaja kršćanstvu u društvenom životu, vidjevši u tome jedini izlaz za budućnost Europe, ističe Verbum.

U svojoj knjizi talijanski senator dr. Pera razvija izvrsnu analizu društvenog stanja, gdje se osvrće na pitanja liberalizma u svim svojim oblicima, otpadništva od kršćanstva, paradoksa europskog identiteta, laicizma, relativizma, multikulturalnosti, islamskog fundamentalizma i međureligijskog dijaloga, moralnog razvlašćenja, potrebe i opravdanosti nade i dr.

Također senator Pera prepoznaje glavne točke suvremenog problema u koji je zapala Europa: liberalizam bez temelja, Europa bez identiteta i etika bez istine, ocjenjuje nakladnik Verbum.

Zanimljivo je kako dr. Pera razvija svoju argumentaciju sve do zaključka kojim i završava knjiga: ˝trebamo se zvati kršćanima˝, a značaj ovog zaključka produbljuje i činjenica kako je knjiga ujedno i svjedočanstvo liberala i agnostika.

John Dewey (1859.-1952.) američki je filozof i pedagog koji je u

svojim djelima analizirao vrlo širok raspon pitanja, od

psiholoških, etičkih, estetičkih, logičkih, pedagoških i

političkih do pitanja religije i prava, sociologije i ekonomije.

Njegova filozofija određena pragmatizmom znatno je utjecala na

američku odgojnu znanost. "Liberalizam i društvena akcija" djelo

je nastalo 1935. godine na temelju Deweyevih predavanja održanih

na Sveučilištu Virginia. U njemu se bavi poviješću, krizom i

obnovom liberalizma. "J. Dewey je mjerodavnije od svih

dotadašnjih kritičara upozorio ne samo na glavninu promašaja

ranog liberalizma (...) Svojim traženjem odgovora na pitanja što

je zapravo liberalizam Dewey je odgovorio nama i upitima našeg

vremena." (iz pogovora Hede Festini) (GG)

Novinar, pisac i politički mislilac Imbro Ignjatijević Tkalac (1824-1912.) izaziva pozornost kao i opći razvoj liberalnih ideja u političkom i kulturnom kontekstu Hrvatske 19. stoljeća. Pojava i razvoj liberalizma u hrvatskoj povijesti nisu bili predmetom povijesnih istraživanja.

Tijekom većeg dijela života Tkalac je bio ˝proklet i zloglasan˝. Nakon njegove smrti veo zaborava prekrio je sjećanje na ovog vječnog lutalicu, erudita, političkog reformatora i buntovnika protiv svake religije.

U ovom ozbiljnom znanstvenom, ali pristupačnom djelu Feldman spašava od nezasluženog zaborava malo poznat svijet hrvatskih liberala sredine 19. stoljeća, njihove snove osuđene na propast - i fasicinantan, ambivalentan i na neki način tragičan lik samog Tkalca - čovjeka koji je svoj dug život posvetio potrazi za izgubljenom idejom.

Postoji opće suglasje kako ulazimo u novu fazu ljudske povijesti. Zahvaljujući globalizaciji, koja je donijela revolucionarne promjene na području sredstava prometa i veza i širenja kapitalizma, udaljena društva sve više se uključuju u sustav međuovisnosti. Suočavaju se sa zajedničkim problemima, kao Što su: reguliranje kretanja kapitala i ljudi, klimatske promjene, zaštita okoliša, širenje bolesti i terorizma. Sva ta pitanja zahtijevaju kolektivna rješenja. Njihovi su interesi isprepleteni do tolike mjere da događaji u jednoj zemlji mogu imati duboke posljedice na druge, tisućama kilometara udaljene.

Budući da je ˝rat protiv terorizma˝ odredio kontekst društveno-političke egzistencije u mnogim dijelovima svijeta, znanstvenici iz mnogih disciplina, komentatori iz svijeta novinarstva i oni koji vode politiku počeli su analizirati razloge za strategijsko korištenje terorizma i njegove konsekvencije te reakcije zapadnih država. Takvo istraživanje stavlja u fokus narav i svrhu ˝terorizma džihada˝, policijska i sigurnosna pitanja koja on postavlja te njegov upliv na zapadnu i islamsku politiku i kulturu.

Prvo izdanje ove knjige objavljeno je u Sjedinjenim Američkim Državama 1993. godine, a ovaj je hrvatski prijevod izdanja iz 1996. godine. Rawls je ugledni američki politički filozof koji u ovoj knjizi brani tezu kako u modernom demokratskom društvu nijedno sveobuhvatno učenje ne može biti osnovom društvenog jedinstva zbog moralnih, vjerskih, filozofskih i drugih razlika među građanima, ali i predlaže model "preklapajućeg konsenzusa" kao načina rješavanja problema društvene stabilnosti u nekoj zajednici, državi, savezu.