Povezujući ekosocijalizam s teorijom kritike vrijednosti, knjiga donosi potpuno novi pogled na utjecaj kapitalističkoga načina proizvodnje na prirodu. Suvremena kapitalistička proizvodnja temelji se na nestašici „besplatnih” dobara, a ekološke krize koje iz toga proizlaze generator su novih tržišta. Na primjer, nestašica pitke vode na nekom području može dovesti do cvjetanja tržišta vode u bocama, a poplave uzrokovane podizanjem razine oceana mogu pogodovati građevinskoj industriji. Autor se iznova vraća dihotomiji subjekta i objekta u kontekstu razmjenske i uporabne vrijednosti, pokazujući kako je priroda unutar kapitalizma savršeni objekt, jer se njezina reprodukcija shvaća besplatnom. Upravo unutar te dihotomije uočava se „napuknuće prirode“, čija je kvaliteta podređena kvantiteti, a time sadržaj biosfere koji omogućuje život biva zanemaren radi oplođivanja razmjenske vrijednosti. (Ankica Čakardić)

Teme kojima se bavi monografija Sloboda i tlačenje trajno su relevantne i još uvijek vrlo otvorene za znanstveno istraživanje i promišljanje. Riječ je o zbirci eseja koji se tematski kreću od kritike marksizma, problema tlačenja, pokornosti i slobode, analize fizičkoga rada, preko problema duhovnosti i potreba duše, sve do analize problema jednakosti, hijerarhije, slobode mišljenja, svetosti, zla i ljubavi.

— Ankica Čakardić

Amos Oz, Zygmunt Bauman, Slavoj Žižek, Francis Fukuyama, Tariq Ali, Terry Eagleton i Gayatri Spivak samo su neki od 15 sugovornika s kojima je Horvat razgovarao o temama kao što su demokracija i globalizacija, kraj povijesti i kultura straha, „Arapsko proljeće“ i budućnost Europe.

Neki od razgovora već su bili objavljeni, neki su vođeni iznova, a mnogi od njih predstavljaju uzastopne dijaloge vođene i kroz nekoliko godina. Ovako sakupljeni na jednome mjestu, oni daju obrise „duhovne situacije vremena“, a nerijetko omogućuju i uvid u međusobna slaganja pa i neslaganja ovih mislilaca

Otkako se proširila među obožavateljima Twilight sage do rekordne prodaje diljem svijeta, priča o uspjehu erotsko-romantične trilogije Pedeset nijansi sive istodobno je neobična i fascinantna. Zašto su, iako loše napisani i klišejizirani, romani postali tako popularni,posebno među ženama iznad trideset godina. Je li tajna njezinog uspjeha spajanje romantičnog fantasyja s vodičem za samopomoć, pita se Eva Illouz u svojoj intrigantnoj knjizi Hard-core romansa.

U knjizi Hladna intimnost autorica razmatra kako su i zašto javna i privatna, ekonomska i emocionalna sfera postale nerazdvojivo isprepletene. Proglašena jednom od najznačajnijih mislilaca 21. stoljeća Eva Illouz otkriva nam nove uvide, piše intelektualno, britko, lucidno, briljantno.

Glavnina sadržaja knjige odnosi se na teme i dileme historijske sociologije. Osim prikaza nastanka i razvoja historijske sociologije, koja se bavi prošlošću da bi što bolje objasnila suvremenost društva, u knjizi su uvrštene teme i pitanja o početku i kraju modernizacije društva, zatim da li je do industrijske revolucije došlo skoro slučajno (u Engleskoj), postoji li jedna ili više modernosti, te mora li periferija biti samo loša kopija centra. U analizi spomenutih tema, autor pri kombinira tri objašnjenja: determinističko (klasično uzročno), kontingencijsko (ponajviše koncept „ovisnosti o prijeđenom putu“), i funkcionalno (posljedice izučavanih društvenih procesa sa stajališta korisnosti ili štetnosti učinaka za pojedine aktere).

˝Prepuštene kapitalu, digitalne tehnologije mogu naći primjenu koja je krajnje neprijateljski nastrojena prema slobodi, demokraciji i bilo čemu što ima veze s dobrim životom. Stoga su bitke oko interneta od središnje važnosti za sve one koji nastoje izgraditi bolje društvo. Ako se pokaže da demokracija nije pobijedila kapital, onda bi se digitalna revolucija mogla pokazati kao revolucija samo po imenu, kao jedan tragičan podsjetnik na rastući jaz između potencijala i realnosti ljudskog društva˝, upozorava na kraju McChesney.

Nova knjiga Chomskog i Pollina sadrži veliku ideju: stabilizaciju klimatskih prilika bez urušavanja društvenog života, uz bolje poslove, poboljšanje životnog standarda i reduciranje siromaštva u svijetu.

Katastrofalne posljedice koje će se pojaviti ne obuzdaju li se klimatske promjene podrobno se opisuju u analizama u ovoj knjizi koje su pripremila dvojica autora – Noam Chomsky, već više od pola stoljeća vodeći javni intelektualac na svijetu i Robert Pollin, poznat diljem svijeta kao progresivni ekonomist koji već više od desetljeća predvodi borbu u ime egalitarnog zelenog gospodarstva.

Chomsky snažno podupire globalni program Zelenog New Deala koji Pollin ocrtava u ovoj knjizi pokazujući kako je kriterije za takav program lako postići, čak i kad ih se promatra strogo iz perspektive tehničkih i ekonomskih prepreka koje treba prijeći. Izvan kruga takvih tehničkih i ekonomskih izazova, najveća prepreka na putu do uspjeha upravo je prikupljanje potrebne političke volje kako bi se nadvladali silno veliki interesi i sredstva kojima raspolaže globalna gospodarska grana proizvodnje fosilnih goriva.

„Nemojmo okolišati: Fisherova iznimno čitljiva knjiga jednostavno je najbolja dijagnoza situacije u kojoj se nalazimo! On primjerima iz svakodnevnoga života i iz popularne kulture, ali ne žrtvujući teoretsku strogost, iznosi bezobzirni portret naše ideološke bijede. … Kapitalistički realizam otrežnjujući je poziv na strpljiv teoretski i politički rad.“

Slavoj Žižek

Knjiga problem tržišne transformacije istočnoeuropskih gospodarstava promišlja u dugoročnom kontekstu definiranom kao Prosvijećeni industrijalizam obilježenom izmjeničnom pojavnošću „nacionalizacije globalnog“ i globalizacije nacionalnog“ projekta ubrzanog ekonomskog razvoja tijekom 20 stoljeća.

Klimatska kriza izazvana gospodarskim rastom ugrožava budućnost života na zemlji, a nema dvojbe da je njezin uzročnik upravo kapitalističko društveno uređenje koje generira i ekstremnu nejednakost diljem svijeta. U Njemačkoj samo dvanaest posto ljudi vjeruje da ima koristi od postojećeg gospodarskog sustava, no alternative ne zvuče najbolje. Naime, trenutni stupanj razvoja tehnologije ne omogućava da sunce i vjetar budu jedini energenti koji će zadovoljiti rastuće potrebe za električnom energijom, a nuklearna energija vrlo je kontroverzna i skupa.

Mogu li industrijalizirane zemlje reći zbogom kapitalizmu i prebaciti se na cirkularnu ekonomiju bez tektonskih poremećaja, pitanje je koje postavlja njemačka novinarka Ulrike Herrmann u izvrsnoj publicističkoj knjizi Kraj kapitalizma. Uz dubinsku, no jednostavno iznesenu povijest kapitalizma, Herrmann analizira opcije koje se pružaju suvremenom društvu 21. stoljeća i kakva nas čeka budućnost ako se moramo odreći rasta radi opstanka.

U knjizi su skupljeni neki od političkih tekstova Mate Kapovića, pisani za različite internetske portale i časopise između 2010. i 2014. godine.

Diljem svijeta, u Britaniji, u Sjedinjenim Američkim Državama, u Aziji i na Bliskom Istoku postoje moćnici koji zarađuju na kaosu – iskorištavaju krvoprolića i katastrofe da okrutno i nemilosrdno preobraze svijet sukladno vlastitim idejama. Oni su doktori šoka. Kao uzbudljivo otkriće “Doktrina šoka” otkriva tajnu povijest našeg doba. Raskrinkavajući globalne profitere Naomi Klein je otkrila podatke i međusobne veze koje su potresle čak i nju – koliko sveobuhvatno uvjerenja doktora šoka dominiraju našim svijetom i na koji se način ostvarila ta dominacija. Zarađujući milijarde na tsunamiju, pljačkajući po Rusiji, izrabljujući Irak – zastrašujuća priča o tome kako neki mlate novac dok se ostali mlate međusobno.

Djelo sadrži radove više autora koji se bave analizom mutacija kapitalizma koja polazi od strukturne uloge transformacija podjele rada, kako bi istražilo pretpostavku o mogućem zalasku industrijskog kapitalizma.

Philip Kotler britkom jasnoćom objašnjava 14 glavnih problema koji potkopavaju kapitalizam, uključujući ukorijenjeno siromaštvo, otvaranje novih radnih mjesta u vremenu automatizacije, terete visokih dugova, neproporcionalan utjecaj bogatih na javnu politiku, visoke troškove očuvanja čovjekova okoliša, nepravilne ekonomske cikluse određene usponima i padovima, i puno više toga.

Mnogi doživljavaju gospodarsku globalizaciju kao egzistencijalnu prijetnju. Kriza na međunarodnom tržištu financija pokazuje kako anonimni kapital snažno određuje našu sudbinu. Banke i fondovi špekulacijama gube milijarde, a ceh plaćaju drugi. Mnogi pozivaju na socijalnu pravednost, no svi se ne slažu u tome što to znači. U toj raspravi spominju se i teze Karla Marxa, i prečesto se precjenjuju. Danas se sve svodi na pitanje: Služi li kapital još čovjeku ili čovjek služi još samo kapitalu?

Tijekom posljednja dva stoljeća, ili tako nekako, kapitalizam je preživio duboke promjene - ekonomske cikluse koji su imali svoje uspone i padove i mijenjali smjer i nakon kojih se on uvijek transformirao i jačao. Analizirajući tu turbulentnu povijest, Paul Mason u ˝Postkapitalizmu˝ tvrdi da smo i sada na korak od promjene, međutim, tako velike i tako kompleksne da će ovaj put kapitalizam kao takav, cijeli taj složeni sustav unutar kojeg funkcioniraju cijela društva, sada mutirati u nešto sasvim novo.

Katarina Peović u osnovi se bavi demaskiranjem poretka, prokazivanjem njegovih kamuflažnih sredstava i tehnika, rasvjetljavanjem njegovih magli, proziranjem njegovih ideoloških trikova, a zatim — u dobroj ateističkoj tradiciji — i desakraliziranjem svih onih liturgijskih napjeva pod kojima se odvija svakodnevna eksploatacija i proizvodnja nepravde.

(Ovom knjigom) autorica se (iznova) potvrđuje kao jedna od rijetkih pojava na hrvatskoj intelektualnoj sceni, a sasvim jedinstvena na onoj političkoj, čemu valja dodati žilavu — i »da, tvrdoglavu« — borbu za javnu prisutnost ideja koje zastupa, usprkos brutalnim napadima kojima je redovno izložena. (Iz pogovora Viktora Ivančića)

Riječ je o nesumnjivo najvažnijoj knjizi ekonomske problematike koja je izašla od početka ovog stoljeća, mišljenje je najvećeg broja vodećih svjetskih ekonomista. Riječ je o dubinskoj znanstvenoj studiji koja se bavi analizom odnosa između kapitala i rada, odnosno govori o tome kako veći profit od kapitala u usporedbi s profitom od rada stvara sve veću društvenu nejednakost, jer se bogati još više bogate, a siromašni siromaše. Zbog takvog odnosa nova stvorena vrijednost pretapa se u osobno bogatstvo, a ne ide u investicije za novu proizvodnju.

Trebamo li novcem poticati djecu da čitaju knjige ili dobivaju dobre ocjene? Trebamo li dopustiti tvrtkama da kupuju pravo na onečišćenje okoliša? Je li etično plaćati ljudima da doniraju organe ili da se na njima testiraju opasni novi lijekovi? A što mislite o kupovanju upisa na elitna sveučilišta ili političkih položaja?

U knjizi Što se novcem ne može kupiti ugledni profesor s Harvarda Michael J. Sandel propituje koje su moralne granice tržišta i postavlja jedno od najvažnijih etičkih pitanja našega vremena: nije li svijet u kojemu je sve na prodaju naopak?

Nismo ni primijetili da smo se posljednjih desetljeća iz društva koje ima tržišnu ekonomiju prometnuli u tržišno društvo u kojemu gotovo sve ima svoju cijenu. Kako uopće možemo spriječiti da tržišno razmišljanje i tržišne vrijednosti ne zagospodare svim aspektima života: zdravljem, obrazovanjem, sportom, politikom, pravom, čak i obiteljskim životom i drugim međuljudskim odnosima?

Kapitalizam vlada planetom, transkontinentalne kompanije prkose državama i međunarodnim institucijama, gaze zajedničko dobro, premještaju proizvodnju kako bi povećale svoj profit, bezobzirno uništavajući isplative konkurentske tvrtke i koristeći rad djece robova u zemljama Trećeg svijeta. Rezultat: pod carstvom ovog globalnog kapitalizma više od milijarde ljudskih bića živi u bijedi, nejednakosti se povećavaju, planet se iscrpljuje, depresija obuzima stanovništvo, identiteti se slamaju pod utjecajem tržišne diktature... Protiv takvog sustava i kanibalskog poretka svijeta svoj glas diže Jean Ziegler, prenoseći svoja razmišljanja i ideje na inovativan način – razgovorom sa svojom unukom.

U redu je ljutiti se na kapitalizam. U redu je željeti nešto bolje. Bernie Sanders ide na one koji čine 1% stanovništva i govori otvorene istine o sustavu koji je potaknut nekontroliranom pohlepom i namješten da ide na štetu običnih ljudi. Živimo u vremenu u kojem šačici oligarha nikad nije bilo bolje nego sad, s više novca nego što bi mogli potrošiti u tisuću života, dok velika većina jedva preživljava.

Pristojan životni standard za sve čini se kao nemoguć san.

Možemo li prihvatiti ekonomski poredak koji dopušta trojici milijardera da kontroliraju više bogatstva nego donja polovica našeg društva? Možemo li prihvatiti politički sustav koji omogućuje superbogatima da izbore i političare drže u svom džepu? Možemo li prihvatiti energetski sustav koji nagrađuje korporacije za fosilna goriva kojima direktno pogoršavaju klimatsku krizu? Kako to možemo dopustiti?

Moramo zahtijevati temeljne ekonomske i političke promjene. Ovdje počinje put prema naprijed. "U redu je ljutiti se na kapitalizam" predstavlja viziju onoga što bi bilo moguće dođe li do političke revolucije. Trebali bismo napokon priznati da su ekonomska prava ljudska prava i raditi na stvaranju društva koje ih osigurava.

Ovo nije nikakva utopijska fantazija; ovo je demokracija kakvu bismo trebali imati. Tražimo li previše?