Od pamtivijeka pa do danas, kako pojedinci tako i društva, države, međunarodni savezi i zajednice, bilo u ratu ili u miru, privatno ili javno, koristili su informacije i dezinformacije da bi za sebe ostvarili što veću korist, a protivnike i neprijatelje naveli da rade u korist vlastite štete. Dakle, oduvijek, kroz cijelu ljudsku povijest, informacija i dezinformacija, istina i laž, bili su sastavni dio ljudske komunikacije i društvenoga znanja. U tom pogledu informacija i dezinformacija nepromjenjiva su odrednica društvenoga komuniciranja i oblikovanja (javnoga) znanja, bez obzira na mijene komunikacijskih tehnologija, dmštvenih sustava i međunarodnih poredaka.

Povijest ratovanja i špijunske aktivnosti oduvijek su isprepletene, ali u Prvom svjetskom ratu novina je u brojnom angažmanu žena, osobito u obavještajnim službama Francuske i Njemačke, dok ih Turska uopće nije angažirala. U razdoblju od 1914. do 1918. bilo je angažirano više od 45 000 špijuna, specijalnih agenata i doušnika. Razvoj moderne tehnologije na kraju 19. i početku 20. stoljeća, poput tehničkih izuma radija, bežične telegrafije, fotografije, sustava za daljinsko aktiviranje eksploziva, potaknulo je i obrazovanje špijuna u tom smjeru i počinju se osnivati špijunske škole poput britanske obavještajne škole Black Castle dok je u Parizu u okviru Ministarstva vanjskih poslova postojala škola za časnike koji su kasnije bili raspoređivani u diplomatsko-konzularna predstavništva kao vojni i pomorski izaslanici s ciljem obavještajne aktivnosti. Novac je bio jedan od glavnih motiva za špijunski rad.