Razdoblje od 1933. do 1943. najmračnije je poglavlje europske povijesti. Naočigled katastrofe koja prijeti, četiri filozofkinje – Simone de Beauvoir, Simone Weil, Ayn Rand i Hannah Arendt – dolaze do vizionarskih ideja o odnosu pojedinca i društva, muškarca i žene, spola i roda, slobode i totalitarizma, Boga i čovjeka. Njihov put, popraćen brojnim avanturama, vodi ih od Staljingrada do Hollywooda, od Hitlerova Berlina preko okupiranog Pariza do New Yorka, ali prije svega do revolucionarnih ideja, bez kojih bi naša sadašnjost i budućnost bile bitno drugačije. Egzistencija svake od njih, bilo kao izbjeglice, političke aktivistice ili članice Pokreta otpora, utjelovljena je filozofija i upečatljivo svjedočanstvo oslobađajuće snage mišljenja.

Plamen slobode, veličanstvena knjiga Wolframa Eilenbergera, prikazuje nam četiri filozofkinje koje su postale “ikone” svjetskih razmjera te su, našavši se na rubu ponora 20. stoljeća, na vlastitom primjeru pokazale što znači živjeti istinski slobodnim životom. Odjeci njihove misli stoga su značajni još i danas.

Kako navodi sama autorica ˝ovo je svjesno feministička antologija tekstova o ženama u folozofiji˝. U prvom dijelu predstavljeni su tekstovi iz kako navodi autorica, pretpovijesti; drugi dio govori o ženama u povijesti filozofije, dok treći predstavlja poznate filozofkinje.

Iz predgovora autorice hrvatskome izdanju: ... ˝pišući ˝Njoj na spomen˝ nastojala sam pokazati da feminističko teorijsko djelo i kritička historiografija koje za svoj temelj uzimaju emancipacijsku praksu, a za cilj etičku viziju, nude teorijski okvir u kojemu možemo rasvijetliti istraživanje kršćanskih početaka. Kritička znanost na području povijesti religije može težiti jedino tome da svome teorijskom i povijesnom djelu prida suvremeno značenje. Takvo značenje treba postići i u povijesnom i u teološkom smislu želimo li da ono smijeni hegemonijske akademske i crkvene mitove o kršćanskim počecima, koji marginaliziraju žene i svode ih na pomoćnice muškaraca . Nadam se da se u takvu ranokršćansku viziju radikalne jednakosti, koju ova knjiga nastoji prenijeti , kao čitateljice neće uključiti samo žene, nego i muškarci, te da će se zajedno posvetiti borbi za ostvarenje te vizije u snazi božanskoga Duha.˝

Što su emocije i kako one utječu na naše živote, naše odluke, naša tijela? Kad nas pokreću, a kad natjeraju da se zaustavimo? Povezuju li nas emocije kao zajednicu, ili nas u svijetu punom kontradikcija sve više razdvajaju? Koji je odnos između emocija, jezika i tijela? Sve su to pitanja na koja u ovoj knjizi pokušava odgovoriti vodeća feministička teoretičarka Sara Ahmed analizirajući popularne i teorijske tekstove, uz mnoštvo primjera iz svakodnevnog života.

Kulturna politika emocija kreće od konkretnih emocija – od boli, mržnje, straha, gađenja, srama i ljubavi – i upotrebljava ih kako bi analizirala “emocionalnost tekstova” povezujući rasu, rod i seksualnost, u svjetlu vrlo aktualnih tema poput imigracije, terorističkih napada ili važnosti emocija u feminističkoj i queer politici. Sara Ahmed upozorava na rastuće nepravde suvremenoga života, na činjenicu da određene skupine ljudi smatramo nevrijednima emocija, da neke živote isključujemo jer se ne uklapaju u društveno prihvaćenu normu. Kulturna politika emocija svakim nas svojim pitanjem poziva na razmišljanje o boljem, pravednijem svijetu, utemeljenom na zajedništvu i razumijevanju.

Prvo izdanje ove knjige pojavilo se 1949. g., s jedne strane izazvavši skandal, posebno zbog pogleda na majčinstvo, a s druge odobravanje. Njezin jednostavan stil, filozofska misao i ponekad neuvijen jezik, njezin poziv na oslobađanje žene kroz rad te njezina ustrajnost u dokazivanju da je „ženska priroda“ samo društveni konstrukt, doveli su do toga da se knjigu do dana današnjeg smatra stupom feminizma. Knjiga se bavi identite­tom i drugošću žene te je predstavlja kroz brojne perspektive: biološku, psihoanalitičku, marksističku. Sve je to učinjeno kroz prizmu egzisten­cijalizma, filozofije čija je de Beauvoir bila pobornica. Autorica također obrađuje književne prikaze žene na primjerima D. H. Lawrencea, Breto­na, Stendhala itd. Autorica se bavi proživljenim iskustvom žene, njezinim formativnim godinama, položajem i preporučenim putom oslobađanja kroz obrazovanje i rad. Može se bez pretjerivanja reći da je knjiga temelj današnjih sve popularnijih rodnih studija, jer, kako kaže Judith Butler, Beauvoirina formulacija „Žena se ne rađa, nego postaje ženom“ prvi put u povijesti razdvaja pojmove „spola“ i „roda“.

Opisujući godine provedene u borbi za ženska prava na Bliskom istoku, autorica objašnjava kako su, nakon Arapskog proljeća koje je počelo 2010, arapske žene započele dvije revolucije: prvu zajedno s muškarcima, protiv represivnog režima, a drugu protiv političkog i ekonomskog sistema koji ugnjetava žene u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Tunisu, Libiji, Jemenu i drugim zemljama.

"Knjiga 'Feministkinje pod paljbom' govori o ženama koje žive i

rade u zonama sukoba. Usredotočujući se na građanske ratove u

Sri Lanki i bivšoj Jugoslaviji, različiti autori suočavaju se s

problemima nacionalizma, etničkog sukoba i vojnog nasilja.

Autori istražuju zajedničke crte i razlike između dviju regija

kao i posljedice po žene, njihova društva i feminističku

politiku...

Zbornik se bavi i problemima kućnog nasilja, silovanja,

miješanih brakova, viktimizacije, feminističkog organiziranja i

proturatnog aktivizma, ženskih organizacija za samopomoć i

političkog otpora." (s korica knjige) (JČ)

Jedna od najčitanijih slovenskih društvenih kritičarki, teoretičarka postsocijalizma i kolumnistica Vesna V. Godina, u knjizi Zablude feminizma: promišljanja o feminističkoj ideologiji razrađuje tezu da se feminizam iz kritične teorije o zapadnim društvima transformirao u ideologiju koja reproducira zapadna kapitalistička društva i gospodarske odnose u njima. Svoj tekst posvećuje milijunima žena koje bijeli zapadni feminizam ne vidi, ali i mnogim bijelim zapadnim feministkinjama koje ne postupaju u skladu sa svojim antropološkim obrazovanjem. Vesna V. Godina ovdje pokazuje koliko je zapadni bijeli feminizam etnocentričan, europocentričan, bio-logičan, ovisan o logikama devetnaestostoljetnog socijalnog i kulturnog evolucionizma, smatrajući da sve to dovodi do nerazumijevanja položaja žena i u zapadnim, a onda osobito u neeuropskim i nezapadnim društvima.

Autorica feminizam promatra i kao kolonijalnu strategiju i praksu te postavlja pitanje funkcionira li suvremeni zapadni bijeli feminizam kao specifičan oblik kulturnog kolonijalizma i specifična praksa podređivanja žena iz neeuropskih i nezapadnih društava zapadnim društvima. Vesna V. Godina svoje teze bogato potkrepljuje uvidima iz antropologije, etnologije i feminističke teorije, a na kraju se hvata

ukoštac s pitanjem što bi danas mogla biti produktivna teorija o “ženskom pitanju”, to jest o “ženskim pitanjima”. U vrijeme kad se žene još uvijek lako mogu odbaciti kao “drugotne”, Zablude feminizma ponudit će vam mnoga pitanja za nova razmišljanja o ovoj temi.

Svakodnevica ima brojna lica. Mijenjanje pelena, vožnja dizalom, čitanje, šivanje, kupovanje u supermarketu – stvari koje radimo svaki dan nevidljive su i nevažne, toliko bliske da ih i ne primjećujemo, a opet su tu, bilo da ih ponavljamo ili im pružamo otpor, određuju nam živote. O svakodnevnim praksama življenja nije lako pisati, no povjesničarka svakodnevice Lea Horvat na to se odvažila i u zbirci popularnoznanstvenih eseja Nepraktični savjeti za kuću i okućnicu: feministička čitanja ženske svakodnevice uspjela pokazati koliko su svakodnevne prakse povezane sa ženskim životima.

Krećući od osobnog iskustva, autorica se osvrće na naizgled banalne pojave, prokazujući ideološke silnice koje stoje iza svake od njih. Opisuje slobodu koju joj pruža vožnja bicikla ili pohađanje čitateljskog kluba, potragu za arhitekticama i njihovim intervencijama u prostor, rađanje u feminističkoj rađaonici i svoj posjet Černobilu. Nepraktični savjeti Lee Horvat pravi su mali efemerni spektakl. U ovim dobro istraženim i znanstveno potkrijepljenim tekstovima o mnogostrukosti života autorica povezuje visoku i nisku kulturu, življeno iskustvo s filozofskim promišljanjima, pokazujući da se uzvišeno i banalno stalno isprepleću i da je oboje natopljeno podjednako dubokim značenjima.

Kad se idući put budete vozili dizalom, spuštali stepenicama, kad obučete majicu cvjetnog uzorka ili odlučite pospremiti kuhinju, sjetit ćete se knjige Lee Horvat Nepraktični savjeti za kuću i okućnicu: feministička čitanja ženske svakodnevice

Što se zbiva sa ženskim napretkom? Barijere između spolova uvelike su srušene (iako još uvijek postoje neke iznimke), prevladavajuće paradigme patrijarhata uglavnom su u raspadu (postoje neke iznimke), a žene mogu, ako to žele, biti sve neovisnije o muškarcima (mnoge to ne žele). Ali cijelo se vrijeme spotičemo o tragove određene… podvojenosti. I to podvojenosti među samim ženama. Društveni je napredak očito spor. Osim toga, unutarnji životi sudionika nisu uvijek, da tako kažemo, u naprednome timu: društvena će promjena prohujati pokraj, a na začelju će ostati kruta psiha koja se nije uvijek spremna promijeniti. Ponekad se kaže da je mentalitet podčinjenosti dugo nadživio propast kolonijalizma; sovjetski se komunizam doslovce srušio preko noći, ali unutarnji pokorni službenik i dalje živi. Čini se da isto to načelo vrijedi i za napredak žena. Drugim riječima, feminizam je susreo neočekivanog protivnika: unutarnju ženu.

Feminizam i kako ga steći Đurđe Knežević, istaknute feministkinje i aktivistice, pokazuje koliko je stvari još uvijek neriješeno. Tekstovi u knjizi beskompromisno razobličuju sve licemjerje našega društva, svu lažnu brigu te sve vidljive i, još važnije, nevidljive užase koji nas okružuju. Feminizam i kako ga steći nevjerojatno precizno detektira intelektualno i moralno stanje Hrvatske u novome tisućljeću. Đurđa Knežević, brutalno otvorena, kirurški precizna i kristalno jasna, u svojim tekstovima ne štedi nikoga – ni sustav, ni muškarce, niti žene same.

Knjiga je zbornik radova 13 uglednih filozofa, sociologa, lingvista i teoretičara/ki rodnih studija iz Hrvatske, Srbije, BiH i Slovenije.

Ideja o ovoj knjizi nastala je tijekom priprema za međunarodni simpozij Čovjek i kultura Hrvatskog filozofskog društva održanog 2007. godine na Cresu. Naime, tada je skupina znanstvenika koji rade na projektu Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu Identitet Drugih povezala temu svog projekta s temom simpozija. Koncepcijski knjiga predstavlja i suprotstavlja paradigmu moderne i postmoderne pokazujući njihove dosege i ograničenja.

Tekstovi skupljeni u knjizi zbirni su rad izloženih referata na prvom FemFestu u okviru simpozija Kategorički feminizam. U njima se propituju teorijska i praktička polja feminizma.

Od samog početka čovječanstva muškarci su bili dominantan spol, no ta se dominacija temeljila gotovo isključivo na njihovoj veličini i snazi.

Zadnjih nekoliko desetljeća tržište rada velikim je dijelom postalo nezainteresirano za veličinu i snagu, a otada u mnogim segmentima radne snage muškarci više nisu u prednosti. Tehnologija je počela raditi protiv muškaraca, učinivši zastarjelima neka od zanimanja za koja je potrebna fizička snaga, a sve je više na cijeni ono što ekonomisti nazivaju »komunikacijskim vještinama«. Osobine koje se tradicionalno pripisuju ženama, kao što su empatija, strpljenje i kolektivno rješavanje problema, počele su istiskivati hijerarhijski, autokratski model rukovođenja i uspješnosti.

Ovim je djelom autorica je otvorila iznimno važnu temu koja govori o godinama naše povijesti koje su, što se žena tiče, svjedočile o posebnom „modelu“ rješavanja „ženskog pitanja“ te raskoraku između ključnog cilja tadašnjega političkog sustava – društvene jednakosti, pa tako i jednakosti žena i muškaraca – i prakse koja je pokazivala očigledna odstupanja od njega na štetu žena. Pokazuje se da je tadašnje političko vodstvo takva „odstupanja“ rješavalo, u skladu s autoritarnim karakterom sustava, svjesnom intervencijom u društveni proces kako bi se povećala uključenost žena u procese političkog djelovanja.

Knjiga Nire Yuval-Davis o rodu i naciji ne pruža samo pregled i

kritiku tekstova o toj temi već i veliku bibilografiju koja joj

je bila vodičem. Propadnost žena etničkim i nacionalnim

kolektivitetima temelj je promišljanja rodnih odnosa i

nacionalnih projekata, pogotovo kada su diktirani nepogodnostima

ili ratnim prilikama, te nacionalističkim projektima koji su

poticali nacionalnu kulturu, reprodukciju i građanski status u

određenim sredinama. Iznosi se teorijsko promišljanje roda i

nacije, žene u biološkoj reprodukciji i utjecaja struktura na

njihovu moć. (DV)

U knjizi koja je prerađena verzija njezina doktorskog rada, Maša Grdešić razmatra osnovne teorijske postavke feminističkih kulturalnih studija, pri čemu se posebno dotiče fenomena ženskih časopisa kao proizvoda popularne kulture, njihove recepcije i upotrebe u svakodnevnim životima žena. Predmet autoričina istraživanja su časopisi Cosmopolitan i Elle, koji se pojavljuju u Hrvatskoj 1990.-ih godina, a svojim se konceptom snažnije nego dotadašnji vežu uz konzumerizam. U formi i sadržaju tih, prividno konkurentskih, časopisa iščitavaju se značajne kontradikcije između poimanja feminizma kao društvenog pokreta temeljenog na solidarnosti i poimanja feminizma kao liberalnog promicatelja ideje individualnog uspjeha na kapitalističkom tržištu. Autorica naglašava sličnost njihovih koncepata, kao i činjenicu da je unutar njih svaki pokušaj feminističkog aktivizma trajno potisnut tek pukim pozivom na potrošnju.

Knjiga je pisana jednostavnim i čitkim stilom i pristupačna ne samo krugu feminističkih teoretičara već i široj čitalačkoj publici. Osobita vrijednost koju autorica zastupa u knjizi je u tome što pokazuje da feminizam ne pripada samo intelektualnim elitama već doista pripada svima. Tekst je inspirirajući i mnogima će biti poticaj za suočavanje s vlastitim predrasudama o feminizmu.

˝S obzirom na opću nezainteresiranost akademskog prava za feminizam, možda bismo trebali postaviti pitanje zašto je feminizam bitan za pravo, odnosno zašto je feminizmu bitno pravo? Pravo treba feminizmu jer je moćan instrument koji utječe na položaj žena u društvu. O pravnoj regulativi uvelike ovisi hoćemo li imati pravo donositi odluke koje nas se tiču, primjerice u području reprodukcije, hoćemo li dobivati otkaze kad smo trudne te hoćemo li biti sigurne od nasilja na cesti i u kući. Osim toga, kako kaže Carol Smart u knjizi čiji su dijelovi prevedeni u ovom udžbeniku: pravo je mjesto političke borbe oko (značenja) spolne razlike.˝ (Iz uvodnog poglavlja Ivane Radačić)

Knjiga pokušava pružiti studentima političkih znanosti solidnu temeljnu politiku iz različitih pristupa izučavanju politike ili političkoj znanosti, odnosno kompetentan uvod u neke od metoda koje se primjenjuju te metodoloških problema koji se postavljaju u toj disciplini.