Položaj filmske umjetnosti i filmske edukacije u srednjoškolskom obrazovanju jedno je od stalnih polemičkih točki kojima se bavi stručna javnost, osobito u kontekstu reformi obrazovanja.

Knjiga Ane Đordić temeljno i sveobuhvatno odgovara na brojna pitanja i nedoumice vezane uz filmsku edukaciju, argumentirano ističući neprijepornu potrebu za njezinim uvođenjem u srednje škole. Pritom iznosi vrlo jasan i pregledan model njezine implementacije, koji uzima u obzir i moguće probleme dijagnosticirane pomnim istraživanjem uvjeta u kojima bi se ona provodila, ali istodobno argumentirano naglašava kako se oni mogu prevladati. Uz jasan pregled pravne regulative te primjere dobre prakse iz Europe i Hrvatske, knjiga donosi i anketno ispitivanje kojim se ustanovljuje stanje filmske pismenosti, osposobljenost nastavnika i materijalno-tehnički uvjeti kao ključni preduvjeti za uvođenje filmske edukacije.

Knjiga Ane Đordić nadovezuje se na dugu tradiciju hrvatske školske filmske edukacije, nadopunjujući Težakovu kanonsku metodologiju filmske edukacije suvremenim pristupom i konkretnim primjerima analize filmskih djela (metodička obrada četiriju kratkih igranih filmova hrvatske produkcije) u svim temeljnim filmskim rodovima.