Treblinka, Belzec, Sobibór - imena tih triju logora smrti zauvijek trebaju biti urezana u memoriju čovječanstva. U njima je u nešto više od godine dana ubijeno više od milijun i petsto tisuća Židova. Preživjelih svjedoka gotovo da i nije bilo, postoji tek nekoliko fotografija Treblinke i Sobibóra, dok su zapisi o užasima tih logora iznimno rijetki.

Chil Rajchman u Treblinku je deportiran u ljeto 1942. s mlađom sestrom, koja je odmah ubijena. Izbjegao je trenutačnu likvidaciju jer je izabran da razvrstava odjeću ubijenih. Sjećanja na Treblinku zapisao je na jidišu nakon bijega iz logora u ustanku 2. kolovoza 1943. dok se skrivao u Poljskoj. Ja sam posljednji Židov prvi je put objavljen 2009. u Francuskoj pet godina nakon autorove smrti.

Vjernost, točnost, jednostavnost i snažan literarni dar s kojima Chil Rajchman opisuje zločine i užase kojima je svjedočio daju ovoj knjizi posebno mjesto među brojnim knjigama o Holokaustu. Ja sam posljednji Židov knjiga je koja u cijelosti razotkriva mehanizme logora smrti, a čitatelja tjera da se stalno iznova pita kako je to bilo moguće i ima li ljudsko zlo granice.

I do sada su antifašisti Hrvatske, naročito pojedini preživjeli logoraši pisali o logorima, pretežno, iznoseći osobne patnje i spoznaje. Međutim, nedostajao je cjelovitiji prikaz logora u koje su nacifašisti na tlu Hrvatske smještali i ubijali desetke tisuća Srba, Židova, Roma, Hrvata i drugih, bez obzira na narodnost i vjeru, koji nisu odobravali zločine okupatora, ustaša i četnika ili su im se suprotstavljali.