Vrijeme sporo prolazi u zatvoru u Nürnbergu. Čekajući na presudu Ernst Kaltenbrunner provodi sate razmišljajući o svim stranputicama kojima ga je život vodio, rezultirajući time da postane ratni zločinac koji broji svoje posljednje dane, uzaludno pokušavajući dokazati svoju nevinost, ni sam ne vjerujući da je zaslužio preživjeti. Jedina svjetla točka u njegovu životu ljubav je prema Annalise, koja daleko u Americi odgaja njihova sina. No ljubav mu ne može pomoći. Samo ga čudo može spasiti od sigurne smrti.

Izluđena bolom zbog gubitka brata i djeteta bivša balerina Annalise sve je više ogrezla u zločin. Planira atentat na Obergruppenführera Heydricha, a svakodnevno spašava ljude od logora i plinskih komora. S jedne strane ona je kontraobavještajka za Amerikance, s druge strane radi za SD-Ausland. Vjerna je žena svom suprugu, ali s druge strane neprestana Kaltenbrunnerova salijetanja sve je više pokolebavaju. Razum govori jedno, srce šapuće drugo.

Život bivše balerine Annalise sve je samo ne jednostavan. Naizgled ona je tajnica u Reichovom glavnom uredu za sigurnost, a zapravo čitavo vrijeme radi kao špijunka za Amerikance. Mada članica SS-a, ona skriva svoje židovsko porijeklo i pokušava učiniti sve što može za svoj narod. Naizgled vjerna je žena svog supruga, špijuna koji igra istu igru kao i ona, zapravo čitavo vrijeme ljubuje sa nacističkim generalom Kaletenbrunnerom. Dok se Drugi svjetski rat približava kraju i Njemačka srlja u svoju propast Annalise pokušava ostati vjerna sebi, čak i ako se to čini posve nemogućim

Nezaboravna priča o ludo odvažnoj pilotkinji koja je odlučila isplanirati rutu svojega života,

bez obzira na cijenu.

Marian Graves bila je neustrašiva cijeli svoj život, od divljeg djetinjstva u planinama Montane do odvažnih ratnih misija u Spitfireu. Godine 1950. otputila se u svoju posljednju pustolovinu, Puni krug - let oko svijeta. Nitko je nikad više nije vidio.

Pola stoljeća kasnije, Hadley Baxter, holivudska glumica koju prate skandali i koja je u padu aviona izgubila roditelje, dobiva ulogu Marian Graves u filmu koji se bavi njezinim nestankom. Uživljava se u lik i, usporedo s Marianinom pričom, sudaraju se sudbine dviju žena - i njihova glad za slobodom u krajnje različitim predjelima i vremenima.

Priča romana Brda gnjeva vodi nas na nezaboravnu avanturu kroz okupiranu Grčku 1941. godine. Došavši u Atenu iz ostavinskih razloga, pisac Michael Morrison na zamolbu svog odvjetnika pristaje ponijeti sa sobom u London kovertu nepoznatog sadržaja. Ono što ne zna je da će mu se zbog nje život u jednom danu potpuno promijeniti…

Napisan po istinitoj priči, roman Brda gnjeva odvest će čitatelja od ulica Atene, preko lučkog grada Naupliona, do seoskog krajolika zabačene Paleochore, u nezaboravnoj potjeri koju će zasigurno pročitati u jednom dahu.

Austrija, 1938. godina. Kristoff je mladi šegrt židovskog majstora gravera. Kad njegov učitelj nestane u Kristalnoj noći, Kristoff je prisiljen gravirati poštanske marke za Nijemce. Istodobno radi uz Elenu, vatrenu kćer voljenog učitelja i s austrijskim pokretom otpora na slanju šifriranih poruka i krivotvorenju spisa. Kad se usred brutalnoga ratnog kaosa zaljubi u Elenu, mora pronaći način da spasi nju i sebe.

Los Angeles, 1989. godina. Katie Nelson prolazi postupak razvoda i dok čisti kuću i svoj život, nalazi zbirku poštanskih maraka koja je pripadala njezinu ocu, čovjeku koji se nedugo prije preselio u starački dom te gubi pamćenje. Kad procjenitelj Benjamin otkrije neobičnu marku iz Drugoga svjetskog rata zalijepljenu na staro ljubavno pismo, on i Katie kreću na putovanje koje će im otkriti priču o strasti i tragediji. Prošlost i sadašnjost isprepliću se kroz vrijeme i kontinente, a njihovo putovanje odvest će ih sve do netom srušenoga Berlinskog zida.

Potresan, topao povijesni roman o ljubavi i preživljavanju, nadahnut stvarnim članovima pokreta otpora tijekom Drugoga svjetskog rata u Austriji te tajanstvenim ljubavnim pismom koje povezuje naraštaje obitelji.

Tijekom okupacije Europe Hitler i nacisti izveli su “najveću pljačku u povijesti”, pri čemu su za sebe i Treći Reich prikupili i sakrili više od pet milijuna umjetnina. Od iskrcavanja na Siciliju do pada Reicha Odred za baštinu izveo je, utrkujući se s vremenom, najveću potragu za blagom u povijesti, a umjetnine su bile smještene na najnevjerojatnijim mjestima, od bajkovitih dvoraca do dubokih rudnika.

Odred za baštinu Roberta M. Edsela napeta je i uzbudljiva priča o ljudima koji su pronašli, spasili i sačuvali neprocjenjivo umjetničko blago i baštinu čovječanstva.

Mnoštvo pojedinosti u ovoj pripovijesti omogućilo je to što je Siegfried Knappe vodio dnevnik, od sredine svojih tinejdžerskih godina sve do pada u rusko zarobljeništvo, 2. svibnja 1945. Osim toga, kad je nakon oslobođenja iz ruskog zatočeništva, u prosincu 1949., prevario istočne Nijemce i dobio odobrenje za odlazak u Zapadnu Njemačku, iz doma svoje majke u Istočnoj Njemačkoj prokrijumčario je mnoge fotografije iz ratnih godina. Tijekom približno 450 sati razgovora, te smo fotografije mnogo puta iskoristili kako bismo mu potaknuli sjećanja i tako pokrili svaku epizodu njegovih ratnih godina.

U jednom od najznačajnijih i najpotresnijih romana iz vremena Drugoga svjetskog rata autor opisuje život malih običnih ljudi u Berlinu, njihovom buntu i borbi protiv Hitlerova režima. Služeći se i zapisima Gestapoa, tajne državne policije, Fallada slijedi sudbine muža i žene, nakon pogibije sina jedinca, koji po stubištima u zgradama širom Berlina ostavljaju dopisnice antiratnog i antihitlerovskog sadržaja. Njihova opasna djelatnost povući će u zatvore i ludnice ne samo njih nego i sve njihove rođake i prijatelje. Napeta priča koja će Vas ostaviti bez daha!

Godine 1945., kada je Japan kapitulirao, Hiroo Onoda bio je časnik carske vojske kojemu je povjerena obrana malog otoka na Filipinima. Uvjeren da rat još uvijek traje i suživljen s prašumom, on će gotovo trideset godina nastaviti voditi imaginarni rat u kojem mu neprijatelji nisu protivničke trupe, već nemilosrdna priroda i vlastiti demoni. Tumačenjem blještavih satelita na nebu i glasova sa zaplijenjenog radija Onoda će za to vrijeme sklapati svoju lucidnu ideju 20. stoljeća, od fragmenata koji do njega pronalaze put iz stvarnog svijeta.

Kultni redatelj i pisac Werner Herzog, koji u svojim ostvarenjima istražuje ekstremno iskustvo i približava se nedohvatnim istinama onkraj ludila, upoznao je u Japanu Hirooa Onodu, čovjeka s posebnom prošlošću. A zatim je i ispisao priču o epskoj i apsurdnoj borbi na tankoj granici jave i sna ovog japanskog vojnika, roman ˝Snoviđenje svijeta˝, blistavi i razigrani niz slika o smislu i besmislu našeg postojanja.

Josef Klein smatra se Amerikancem. Voli grad u koji je prispio, vrevu multikulturalnog Harlema, slobodu noćnog života na pločnicima i svoje jazz-ploče, ali više od svega – svoj radio. Politika ga ne zanima, ali dok Europu krajem 1930-ih zahvaća rat, čak i ulice New Yorka postaju bojno polje: antisemitske skupine šire mržnju, mnogi se kunu u Hitlera, a netrpeljivost prema Nijemcima raste.

Kad mu skupina njemačkih poslovnih ljudi ponudi posao kratkovalnog operatera, Josefova američka priča zauvijek će se promijeniti. Usamljenik koji je svojim radiom istraživao frekvencije velikog svijeta, muškarac koji je preko uređaja pronašao ženu i u nju se zaljubio, preko noći se pretvara u kotačić golemog mehanizma – postaje dio povijesti.

Pišući u Radioamateru o dugom putovanju koje je Josefa Kleina dvaput vodilo do Otoka Ellisa – jednom kao čovjeka ispunjena nadom, a drugi put sramotom – Ulla Lenze poklonila nam je uzbudljiv, bolno lijep roman kojim odjekuju živost predratnog New Yorka i tuga poratne Njemačke; fuga dviju izgubljenih domovina i koda južnoameričkog izgnanstva – glazba svijeta kakav je bio i kakav je mogao biti.

Dnevnički zapis autoričinog iskustva tijekom ruske okupacije Berlina 1945.

Nevjerojatno osobno svjedočanstvo njemačkog vojnika koji je sudjelovao u operaciji Barbarossa i bitkama koje su slijedile na Istočnoj bojišnici u kojem opisuje borbeno iskustvo njemačko-sovjetskog rata na način koji je prije rijetko kada viđen.

Heinz Knoke bio je jedan od istaknutih pilota njemačkih zračnih snaga u Drugome svjetskom ratu. Ova knjiga odaje snažno domoljublje i visoku disciplinu: on opisuje svoj odgoj pod okriljem krute pruske tradicije, uspon nacizma na vlast, svoje ratno razdoblje kao i svakodnevni život u njemačkom Ratnom zrakoplovstvu.

U središtu zbivanja je glavni ženski lik Ana Sadak, koja 1945. bježi pred partizanima u austrijski Altaussee. Opisuje se njezin bijeg duž zelene granice, kao i prethodni slojevi zbivanja koji su doveli do bijega i borbe za preživljavanje. Ona je bila njegovateljica u ustaškom dječjem logoru, gdje se altruistički brinula za male zarobljenike, ne sluteći njihovu sudbinu. Time se prikazuje sudbina pojedinca zarobljenoga u povijesnim zbivanjima te se opisuje tzv. „štakorski put“ fašističke emigracije. Roman svakako otvara važne teme suočavanja s austrijskom i hrvatskom prošlošću.

Ovo je prvi roman iz trilogije o životu u Francuskoj za vrijeme

drugog svjetskog rata. U centru pažnje je mlada djevojka koja

sazrijeva u teškim uvjetima prvih mjeseci njemačke okupacije.

Vrlo zabavno i zanimljivo štivo koje će naći brojne čitatelje.

Pripovijest Dnevni red evocira nekoliko skrovitih, ulančanih epizoda koje su se ubrzanim tempom simultano odigravale u miljeu njemačkoga krupnog kapitala i najviših političkih krugova nacističke Njemačke, zatim u sluganskom vodstvu slabašne austrijske republike te u britanskoj državnoj vrhuški, a što je neposredno prethodilo Anschlussu kojim je Hitler u ožujku 1938, uz prešutan pristanak Zapada, prisilno pripojio Austriju. Kao pak refleks i kontrapunkt tih događaja, koji će biti svojevrstan prolog Drugom svjetskom ratu, neke od glavnih protagonista zatječemo na optuženičkoj klupi na poslijeratnom nirnberškom suđenju ratnim zločincima ili pak na groteskan način suočene s vlastitom nečistom savješću.

U ovom romanu fikcije nijedan lik nije izmišljen. Sve su to osobe s imenom, prezimenom, nadnevkom i mjestom rođenja. Takva kreacijska simbioza estetskih nespojivosti nigdje nikada nije viđena. U ovom slučaju ta nespojivost stoji kao literarni neporecivi svjedok o ljudima i vremenu. O posvemašnjem zlu u čovjeku. O pomanjkanju ljudskosti u čovjeku. O psihologiji mase i pojedinca u njoj. Ovo je svojevrsna hermeneutika zla, nacizma, semitizma, antisemitizma, komunizma, povijesnih uzroka i posljedica. Knjiga puna boli, patnje, nepravde, opomena…

Povod knjizi je stravična sudbina poljskoga sela Sochy u vojvodstvu Zamość, ali to nije sudbina samo sela Sochy, to je sudbina tisuća poljskih sela i njihovih stanovnika, a Sochy su ovdje kao povod i paradigma. Nijemci su, u Prodoru na Istok, 1. lipnja 1943. pacificirali selo Sochy. Najprije su postrijeljali stanovnike, a onda zapalili domove, zatim su selo nadletjeli zrakoplovi… Usred zgarišta

ostala je samo jedna kuća. Tijekom nekoliko sati selo je prestalo postojati. Spasio se samo neznatan broj odraslih i šačica od straha onijemjele djece. Među njima i devetogodišnja Teresa Ferenc, majka Anne Janko. I tu počinje potraga za istinom, onom najokrutnijom.

Zapamti ovaj dan; dobro ga zapamti. Prepričavat ćeš ga sljedećim naraštajima. Od 8 sati ujutro zatvoreni smo u geto. Sada živim tamo. Svijet je odsječen od mene, a ja sam odsječena od svijeta. Renia je djevojčica koja sanja postati pjesnikinjom. Ali, Renia je Židovka, živi u Poljskoj, a godina je 1939. Kada Rusija i Njemačka napadnu njezinu zemlju, Renijin svijet se raspada. Djevojčica je odvojena od majke, a njezin život poprima novi oblik – bježi iz rodnoga grada Przemyśla, svjedoči nestancima drugih židovskih obitelji i, u konačnici, nastanku židovskoga geta. Ipak, uz sve ratne strahote, Renia pronalazi i ljepotu koja se krije u poeziji i prvoj ljubavi. Ona i dječak u kojeg se zaljubila, Zygmunt, prvi put poljubili su se nekoliko sati prije nego što su Nijemci okupirali njezin rodni grad. A Zygmunt je onaj koji u njezin dnevnik unosi posljednji zapis.

Otkriven nakon sedamdeset godina, Dnevnik Renije Spiegel već se opisuje kao klasik književnosti o holokaustu. Pisan jasnoćom i stilom koji podsjeća na Dnevnik Anne Frank, ovaj je dnevnik izvanredan svjedok ratnim strahotama, ali i životu koji postoji onkraj ratnih mračnih zbivanja.

Četiri godine pisanja, tisuće kilometara proputovanih biciklom, na stotine zabilježaka. Andrzej Bobkowski (1913-1961) isprva je svoj okupacijski dnevnik u Francuskoj pisao za sebe, te su bilješke trebale predstavljati svjedočenje ratnih zbivanja, zapise vlastitih promišljanja o događanjima koja su potresla ondašnju Europu. S vremenom su se pretvorile u proročansku zbirku točnih političkih promišljanja s dubokim uvidom u promjene koje su zadesile Pariz, Francusku i Europu, svojevrsni portret onoga vremena, pisan iz vizure autora koji kritički sagledava doba u kojem živi, čovječnost, kulturu i opći položaj europskoga čovjeka.

Zabilješke perom su remek-djelo memoarske proze i stoje uz bok najvećim poljskim imenima na tome području, Witoldu Gombrowiczu i Gustawu Herlingu-Grudzińskom.

...(autorica) ˝otkriva svu dramatičnost života posvećenog idealima slobode i pravednoga društva i razočaranost iznevjeravanjem tih ideala u praksi nove vlasti.˝ (Mirjana Jurišić, Večernji list)

Pred nama su memoarska sjećanja dosljedne komunistkinje Marije-Vice Balen (1910-1984), ali i ispovjedna proza žrtve poratnih komunističkih obračuna koja pred zamišljenom porotom ˝povijesne pravde˝ želi obraniti smisao svog života – životnu borbu ˝stopostotne idealistkinje nošene vizijom o jednom novom, ljepšem društvu slobodnih i ravnopravnih ljudi˝. Dočim je u redovima antifašističkog pokreta smatrala kako je ni jedan rizik, čak ni dovođenje u smrtnu opasnost sebe i svoje troje djece ne smije pokolebati u ˝svetoj dužnosti prema svom narodu i svojoj zemlji u najdramatičnijim časovima njihove novije povijesti˝, tijekom montiranog procesa protiv Andrije Hebranga ostala je zatečena lakoćom s kojom se nova nomenklatura, na način perfidnoga staljinističkog antistaljinizma, rješava svih nepoćudnih ˝elemenata˝ i traži slijepu boljševičku poslušnost. Priklonivši se suprugu Šimi Balenu, koji se u ljeto 1948. izjasnio protiv Hebrangova uhićenja, Marija-Vica potpisala je rješenje o svojoj simboličkoj smrti u novom sustavu vrijednosti.

Bez patetike i bez dociranja, istodobno moćni, potresni, mladenački iskreni i duhoviti memoarski zapisi Ivana Šibla Iz ilegalnog Zagreba, svjedočanstvo su vremena u kojem su ljudi bili prisiljeni izabrati strane.

Poput mnogih mladića i djevojaka u okupiranoj Europi, onih u Zagrebu, Parizu, Pragu, Varšavi…, Šibl je odabrao stranu koja se usprotivila nacističkom i ustaškom teroru. I nakon više od pola stoljeća otkako su prvi put objavljeni, ovi memoarski zapisi ostaju vrhunsko djelo ratne proze, nužno i vrijedno otimanja zaboravu.