Otkuda dolazi nejasan, sve nesnosniji, sve prisutniji osjećaj sveopćeg zaostajanja, što ga pojačava stalno nametanje prilagođavanja ritmu promjena u složenom svijetu. Kako objasniti tu rastuću kolonizaciju ekonomskog, društvenog i političkog polja ovim biološkim leksikom evolucije? Genealogija tog imperativa vodi nas u tridesete godine 20. stoljeća na izvore snažne i strukturirane političke misli, koja iznosi vrlo artikuliran narativ o zaostajanju ljudske vrste u odnosu na njezinu okolinu i budućnost. Nazvana je “neoliberalizam”: neo jer, za razliku od starog, koji je računao na slobodnu regulaciju tržišta za stabiliziranje reda stvari, novi se poziva na tvorevine države (pravo, obrazovanje, socijalna zaštita) s ciljem preoblikovanja ljudske vrste i umjetnog izgrađivanja tržišta: svojevrsnu biopolitiku.

Za Waltera Lippmanna, američkog teoretičara ovog novog liberalizma, nema nikakve sumnje da se mase čvrsto drže stabilnosti društvenog stanja (stasis, u biološkim pojmovima), spram protoka koji ih ometaju. Samo vladavina eksperata može zacrtati smjer evolucije društava zaglavljenih u konzervativizmu statusa. Lippmann se tada sukobljava s Johnom Deweyjem, važnom figurom američkog pragmatizma, koji na temelju istog uvida poziva na mobilizaciju kolektivne inteligencije javnosti, na umnožavanje demokratskih inicijativa, na iznalazak kolektivne budućnosti polazeći odozdo.

Rasprava o drukčijem mogućem tumačenju smisla života i njegovih evolucija u čijem smo središtu više no ikad.

Knjiga se sastoji od 6 predavanja održana pod pokroviteljstvom zaklade Krupp krajem 2001. i početkom 2002. godine u Essenu u kojima se govori o socijalnoj i političkoj analizi sadašnjosti.

Knjiga koja je podigla na noge Francusku i cijelu Europu. Stéphane Hessel, devedesettrogodišnji heroj francuskog Pokreta otpora, diplomat te jedan od sastavljača UN-ove Opće deklaracije o pravima čovjeka, kratko, jasno i gromoglasno progovara pozivajući građane svijeta na otpor. Stojeći na braniku humanističkih i demokratskih principa Hessel zagovara nužnost dizanja vlastitog glasa, nužnost borbe protiv svih mogućih eksploatacijskih mehanizama koji, nauštrb prava naroda, rade u korist besprizornog bogaćenja manjine. Njegova teza bolno je jednostavna: ljudi smo, svi smo jednaki; moramo znati što nam po tome pravu pripada i, ništa manje važno – za to se, aktivnom participacijom, treba izboriti!

Knjiga predstavlja velik doprinos našem razumijevanju društvenih i političkih promjena. Ispituje utjecaj kulture na politički i društveni život, analizirajući dosad najšire empirijske podatke koji su za tu potrebu prikupljeni. Te podatke autori tumače u posve novom teoretskom okviru - revidiranoj verziji teorije modernizacije.

U svojoj knjizi ˝Zlo putuje zemljom˝, Tony Judt, jedan od vodećih svjetskih povjesničara i mislioca, otkriva kako smo došli do sadašnjeg opasno zbunjujućeg trenutka. Za trideset godina mi smo potragu za vlastitim materijalnim interesom učinili vrlinom. Znamo koliko stvari koštaju, ali nemamo pojma koliko one vrijede. Više ne pitamo za sudsku presudu ili za zakonodavni akt: Je li to dobro? Je li pravedno? Hoće li to pomoći da postignemo bolje društvo ili bolji svijet? To su nekad bila prava politička pitanja, čak i kada nisu tražila lak odgovor. Moramo ih ponovno naučiti postavljati. Materijalističko i sebično svojstvo suvremenog života nije nerazdvojiv dio ljudske sudbine. Mnogo od onog što se danas čini prirodnim potječe iz 1980-ih godina: opsesija stvaranjem bogatstva, kult privatizacije i privatnog sektora, sve veći raskol između bogatih i siromašnih. A prije svega, retorika koja ih prati: nekritičko divljenje nesputanom tržištu, prezir prema javnom sektoru, iluzija beskrajnog rasta.

˝Prepuštene kapitalu, digitalne tehnologije mogu naći primjenu koja je krajnje neprijateljski nastrojena prema slobodi, demokraciji i bilo čemu što ima veze s dobrim životom. Stoga su bitke oko interneta od središnje važnosti za sve one koji nastoje izgraditi bolje društvo. Ako se pokaže da demokracija nije pobijedila kapital, onda bi se digitalna revolucija mogla pokazati kao revolucija samo po imenu, kao jedan tragičan podsjetnik na rastući jaz između potencijala i realnosti ljudskog društva˝, upozorava na kraju McChesney.

Knjiga Ne profitu. Zašto demokracija treba humanistiku, svjetski poznate filozofkinje Marthe C. Nussbaum, strastveni je, ali ujedno temeljito promišljeni i jasno napisani apel za očuvanje svijesti o značenju humanističkih znanosti za sve vidove i stupnjeve obrazovanja, ali i za cjelinu smislena života ljudske zajednice. Knjiga se odlikuje iznimno svestranom učenošću, preciznošću izlaganja i britkom duhovnom angažiranošću u najboljem smislu riječi.

Studija analizira hrvatsku društvenu zbilju u kontekstu europskog okruženja. Riječ je o vrednotama u čovjekovu osobnom, bračnom, obiteljskom i društvenom životu.

Ova knjiga nastoji upozoriti na to da je politika kao profesija samo jedno od tri moguća značenja, pa i praktičnih konzekvencija, politike danas i da je stoga važno shvatiti kako su ostala dva značenja – politika kao umijeće upravljanja zajedničkim poslovima i politika kao znanje i znanost – nužni diskurzivni i performativni uvjeti da se ispravno razumije, deskriptivno objasni te normativno utvrdi i politika kao služba i u službi građana. To znači razumjeti zašto smo društvovna bića, zašto se udružujemo, zašto je većina cjelina, u kakvim napetostima između individualnoga i kolektivnoga živimo, kakve identitete stječemo, koji su subjekti nositelji politike (građanin, državljanin, narod, nacija itd.), kako se s pravom većine zaštićuju manjinska prava, kako se uopće podupiru i ostvaruju učinkovito ljudska prava, kako dijelimo tipove političkih poredaka, koje ideologije stoje iza naših političkih uvjerenja, zašto se liberalna demokracija smatrala završnom i svršenom fazom povijesti, zašto se raspon političkoga djelovanja često svodi na opreke lijevo ili desno (ima li i drugih opreka, primjerice napredno i nazadno) kao i kakav je politički presjek hrvatskoga društva.

Ova knjiga istražuje značenje termina "politička komunikacija" i

tko su komunikatori. Opisuje načela liberalne demokracije i

razmatra u kakvom je odnosu politička komunikacija, u teoriji, s

demokratskim procesom. Drugi dio knjige pokušava odgovoriti na

pitanje je li sve veća uloga masovne komunikacije u političkom

procesu "dobra" ili "loša" za demokraciju. (DS)

Postoji opće suglasje kako ulazimo u novu fazu ljudske povijesti. Zahvaljujući globalizaciji, koja je donijela revolucionarne promjene na području sredstava prometa i veza i širenja kapitalizma, udaljena društva sve više se uključuju u sustav međuovisnosti. Suočavaju se sa zajedničkim problemima, kao Što su: reguliranje kretanja kapitala i ljudi, klimatske promjene, zaštita okoliša, širenje bolesti i terorizma. Sva ta pitanja zahtijevaju kolektivna rješenja. Njihovi su interesi isprepleteni do tolike mjere da događaji u jednoj zemlji mogu imati duboke posljedice na druge, tisućama kilometara udaljene.

Budući da je ˝rat protiv terorizma˝ odredio kontekst društveno-političke egzistencije u mnogim dijelovima svijeta, znanstvenici iz mnogih disciplina, komentatori iz svijeta novinarstva i oni koji vode politiku počeli su analizirati razloge za strategijsko korištenje terorizma i njegove konsekvencije te reakcije zapadnih država. Takvo istraživanje stavlja u fokus narav i svrhu ˝terorizma džihada˝, policijska i sigurnosna pitanja koja on postavlja te njegov upliv na zapadnu i islamsku politiku i kulturu.

Ovo je teorijski i relevantna i briljantno napisana knjiga koju karakterizira sjajan stil pisanja u slijedu tradicije francuskog jezika koji posebnu pozornost daje ljepoti izraza. Teorijska relevantnost temelji se na izboru teme i aktualnosti. Poput uzora (Berdjajev, Ortega y Gasset, Spengler) Tzevan Todorov u širokim potezima razrađuje temu barbarizacije civilizacije. Novije rasprave ideju barbarizacije izdvajaju iz geopolitičkog konteksta, za razliku od S.Huntingtona, te time govore više o modernom civiliziranom društvu nego o njegovim neprijateljima i suparnicima. Knjiga je napisana čitljivo, lijepo i zanimljivo sa stilom kojim poštuje čitatelja. Ponekad stil naglašava sadržaj, no to ne smeta, već potiče asocijativne elemente razumljiva konteksta - dok čitamo nameću nam se druge slike i primjer, često iz Hrvatske. Knjiga je prilog ratu riječima o modernoj civilizaciji. (Rade Kalanj)

Max Weber (1864-1920) u ovom djelu govori o etici u politici. Po njemu postoji vrlo malo ljudi koji su dorasli tom pozivu tj. onih koji mogu pomiriti dva suprotna načela: svoja uvjerenja i posljedice za svoja uvjerenja. Politika se po njemu pretvara u unosno poduzeće kojim upravljaju stranački bossovi rukujući glasačkom mašinerijom u parlamentu.

Knjiga analizira i služi za bolje razumijevanje zbiljskog funkcioniranja režima koji je slavljen ali slabo poznat- pluralističke demokracije.

Knjiga predstavlja dubiozan presjek baziran na činjenicama jednog socijalističkog vremena u Hrvatskoj temeljenog na sveobuhvatnoj kontroli društva, pojedinca i institucija. U tom kontekstu, na temelju izvornih dokumenata i literaturi, naglašeno je da vladajuća jednopartijska elita nije željela niti mogla prihvatiti promjene u društvu jer je njena ideologija bila bazirana na marksizmu – lenjinizmu. Vladajuća tadašnja elita nije dopuštala, rekao je, nikakav oblik liberalizma koji je u Hrvatskoj silom prekinut 1971. godine. Sve je to trajalo do demokratskih promjena i pada komunizma 1989. godine.

U ovoj izuzetno zanimljivoj i vrlo odmjereno napisanoj knjizi Kenneth Minogue daje prikaz razvoja politike od antičkih vremena do dvadesetog stoljeća. Najprije se bavi Grcima i Rimljanima i njihovim shvaćanjem građanstva i patriotizma. Nakon toga govori o kršćanstvu, nastanku moderne države i postizanju ravnoteže moći u odnosima među državama. Slijede poglavlja o političkom aktivizmu, strankama, doktrinama, demokraciji i ideologiji, a na kraju saznajemo što možemo očekivati od politike u dvadeset i prvom stoljeću.

Knjiga Mirka Štifanića Uspon ideologije mržnje: Niti mi, niti oni! Hrvati u rezervatima? oštra je i bespoštedna kritika političke i društvene stvarnosti današnje Hrvatske, posvećena analizi naših 25 godina demokracije i izgradnje države.

Štifanić tvrdi da su hrvatski glasači zarobljenici ideoloških rezervata. Ta ideološka zatvorenost, međutim, ne nudi mogućnost promjene jer je postala sama sebi svrhom, pri čemu se neprestance izmjenjuju suštinski jednake političke elite koje te ideološke rezervate i proizvode. Stoga se autor pribojava da bi kumulirano nezadovoljstvo, umjesto u demokratskoj proceduri, moglo buknuti masovnim buntom ojađenih i nezadovoljnih građana. No, za njegovo pokretanje potrebno je, kako autor smatra, izići iz okvira nametnutih ideologija. Takav bunt, koji naziva nadideološkim, autor prepoznaje u promjeni glasačkoga obrasca na posljednjim hrvatskim parlamentarnim izborima, koja je promjena navodno promijenila hrvatsku ideološko-političku sliku.

Alexis de Tocqueville bio je ugledni francuski pravnik 19. stoljeća koji je 1831., zajedno s G. de Beaumontom, službeno otputovao u Ameriku, da bi se upoznao sa zakonodavstvom novoga društva SAD-a, koje nije imalo aristokratsku tradiciju nego je odmah počelo izgrađivati demokratske institucije na temeljnim zasadama, jednakosti sviju, proklamiranim u Francuskoj revoluciji. Posebno je bio zainteresiran za kazneni zakonik, a svoje impresije iznio je u ovoj knjizi.

Etiologija antifašizma u ovoj knjizi shvaća se kao znanstvena disciplina koja antifašizam poima kao vrijednosnu ideologiju i pokret kojim se zagovaraju visoki kriteriji individualnih i općih sloboda odnosno odbijaju teorije o više ili manje vrijednim ljudima. Pojedini elementi fašizma pojavljuju se prije 20. stoljeća u idejama nekih filozofa, sociologa i političara. Fašizam svoj potpun zloćudan sadržaj zadobiva upravo u tom stoljeću počevši od D’Annunzija, a kulminirajući u izričajima i političkoj praksi Benita Mussolinija i Adolfa Hitlera. U Europi se od dvadesetih godina 20. stoljeća javlja pokret koji se suprotstavlja talijanskom fašizmu i drugim fašističkim i nacističkim pokretima i vladama u raznim zemljama. Antifašizam kao nadstranačka vrijednosna kategorija suprotstavlja se neofašizmu i njegovim raznim vidovima oživljavanja fašističkih ideja, povijesnoj rehabilitaciji fašizma, restauraciji fašističkih elemenata – nacionalnoj nesnošljivosti i agresivnosti.

Timothy Snyder, cijenjeni američki povjesničar i autor hvaljene knjige O tiraniji, u svojoj novoj knjizi nastavlja ondje gdje je stao s prethodnom. U ovome vizionarskom i aktualnom djelu pokazuje da Rusija djeluje unutar Zapada kako bi uništila demokraciju – potporom krajnjoj desnici u Europskoj uniji, napadom na Ukrajinu 2014. i vojnim prisvajanjem Krima – te trezveno propituje utjecaj Moskve na politički uspon Donalda Trumpa i referendum o Brexitu.

Snyder uranja duboko pod površinu svjetskih događanja razotkrivajući istinsku prirodu postojeće prijetnje, pritom jasno pokazujući alternative koje nam se nude: ravnopravnost ili oligarhija, individualnost ili totalitarizam, istina ili laži. Knjiga Put do neslobode pomaže nam da svijet u kojem živimo sagledamo u cijelosti, kao da ga vidimo prvi put.

Politička se scena po nekim obilježjima sada vraća u svijet s početka 20. stoljeća, kad je politika bila igra samo za elite. Ipak, Crouch napominje da postignuća demokracije i dalje ostaju istaknute vrijednosti civilizacije, koje nas moraju stalno podsjećati na potrebu za politički angažiranom j avnošću.##Hoće li išta moći dovoljno pomutiti profitnu računicu svjetskog kapitala, pita se autor, tako da za pregovarački stol dovede njihove predstavnike, prisili ih da prekinu s ropskim radom djece i ostalim oblicima degradacije radne snage, sa zagađenjem planeta, s rasipnim korištenjem neobnovljivih izvora, s rastućim ekstremnim razlikama između bogatstva i siromaštva unutar država te između država? To su nezaobilazna pitanja u raspravi o zdravlju suvremene demokracije.