Roman je biografija pjesnika Thomasa Chattertona (1752-1770)

Ackroyd je za za predmet svoga romana uzeo zagonetnu ličnost Thomasa Chattertona, pjesnika samoubojicu koji je svoj genij potvrdio pravom književnom krivotvorinom, nizom ˝srednjovjekovnih˝ poema koje je podvalio svome izdavaču. Zaplet pokreće današnji živući pjesnik Charles koji je opsjednut razrješenjem tajne Chattertona.

Lahore u Indiji, 19. stoljeće. Jindan je omiljena supruga maharadže Ranjita Singha, koji je na samrti. Za gotovo četrdeset godina starijeg maharadžu udala se kao prelijepa pučanka iz beznačajne obitelji iz predgrađa. Kad nakon turbulentnog razdoblja njezin šestogodišnji sin Dalip zauzme prijestolje, kraljica Jindan će se usprotiviti tradiciji, izaći iz ženskih odaja i preuzeti vlast u svoje ruke, kako bi svog sina i svoju zemlju štitila od Britanskog imperija. Kao jedna od najhrabrijih žena svog vremena, neće klonuti ni nakon što joj Englezi oduzmu sina…

Mnogo mora intelektualna je biografija jedne od najznačajnijih književnih kritičarki njemačkoga govornog područja u kojoj se smjenjuju prva oduševljenja i razočaranja, prvi poljupci te lektira i glazba koje autoricu formiraju.

U romanu ˝Povratak kući˝ nizozemska spisateljica Anna Enquist povijesne događaje upleće u priču o obitelji pomorca i istraživača Jamesa Cooka, ispripovijedanu iz perspektive njegove supruge Elizabeth Batts. Iza vrhunskih postignuća i slave kapetana Cooka u drugoj polovici 18. stoljeća otkriva se slojevit i traumama obilježen, ali nevjerojatno borben život njegove supruge, čiju svakodnevicu, kao i svake žene pomorca, obilježavaju iščekivanje vijesti i čekanje povratka. Kroz bogat unutarnji život junakinje i njezina stalna preispitivanja sagledavamo i intimni svijet Jamesa Cooka, koji se pokazuje u svojoj ranjivosti, ali kojega se ujedno oslobađa njegove povijesne nedodirljivosti.

Priča počinje od ranih zajedničkih godina Elizabeth i Jamesa Cooka. Pruža topao i dinamičan prikaz života njihovo šestero djece – od kojih neka umiru u najranijim godinama, a nijedno ne nadživi svoju majku – dajući im dubinu i širinu ljudskog bivanja, što je u povijesti obično svedeno na pokoji redak. Svjedočeći smrti najmilijih, Elizabeth je morala nebrojeno puta ponovno otkriti samu sebe i pronaći razlog da nastavi život. Stoga je njezina priča druga vrsta istraživačke ekspedicije, one u samu srž ljudske egzistencije i opstanka. Zahvaljujući toj emancipiranoj, inteligentnoj i hrabroj junakinji, ulazimo u povijest dublje i srčanije nego što bi nam to mogli priuštiti najrevniji povjesničari ili kroničari toga doba. Životi u romanu protežu se između vrtova uz rijeku Temzu i plavetnila oceana, s kojih je svako primicanje obali, pa i onoj koju tek valja ucrtati na kartu, svojevrstan povratak kući.

Ovaj je roman fikcionalna biografija Grete Garbo, ali zasnovana na činjenicama iz života slavne švedske glumice, jedne od najvećih filmskih zvijezda svih vremena, osobe koja je još za života postala mit. Glavni lik romana je Vendela, djevojka koja spletom slučajnosti postane Gretina tajnica i prijateljica, čijim očima promatramo holivudski svijet i Gretu Garbo kao osobu. Vendela je i jedini izmišljeni lik, ostali su stvarne osobe čije je živote spisateljica pomno istražila. Tako između ostalih upoznajemo scenaristicu Mercedes de Acostu, smiješnu, divnu, patetičnu i žaljenja vrijednu osobu; Nilsa Asthera, drugu švedsku zvijezdu u tadašnjem Hollywoodu, Gretina ljubavnika i filmskog partnera, osobu sa svojim demonima; strašnog gospodina Mayera, mogula i direktora filmske kompanije i osobu premazanu svim mastima – pa je roman impresivan za ljubitelje filma i ikone Garbo, ali i za one koji ne znaju puno o filmskoj industriji 20-ih i 30-ih godina XX. stoljeća.

Psihološka drama o jednoj od najvažnijih znanstvenica 20. stoljeća. Žena koja je spojila svijet biografski je roman o danskoj zoologinji Marie Hammer (1907. – 2002.), koja je više od 47 godina sama putovala svijetom sa zacrtanim ciljem – željela je dokazati da su svjetski kontinenti u jednom trenutku bili spojeni. U isto vrijeme sanjala je o obitelji. No, protivno današnjim normama, inzistirala je na tome da njezin suprug nikada ne stane na put njezinu istraživanju.

Marie Hammer prva je žena koja se 1932. pridružila 7. ekspediciji Knuda Rasmussena na Thule, a potom sama prikupljala sredstva za svoje jednomjesečne ekspedicije. Doktorat je pisala kod kuće, za kuhinjskim stolom sa svoje četvero djece oko sebe, kao neplaćeni istraživač. Gotovo 50 godina nakon svoje prve ekspedicije, Marie Hammer promijenila je svjetsku povijest. Njezini su napori i pokušaji da dokaže da su kontinenti bili spojeni na koncu prihvaćeni, ali morala je priznati da se u njezinoj odsutnosti njezina obitelj raspala. Žena koja je spojila svijet priča je o jedinstvenoj i fantastičnoj povezanosti znanstvenika s prirodom i želji da ostave svoj trag u povijesti, o ljudskoj ambiciji, obitelji, ljubavi, odricanju i pomirenju – svijeta i ljudi.

Roman ˝Nemoj mi reći da se bojiš˝ govori o sudbini mlađahne somalijske atletičarke Samije Yusuf Omar (1991-2012) koja je sa sedamnaest godina nastupila na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Trčala je na 200 metara i oborila osobni rekord, no bila je uvjerljivo posljednja u svojoj kvalifikacijskoj skupini. Međutim, svojom srčanošću ne samo da je osvojila simpatije publike već je postala i simbol borbe za prava muslimanskih žena širom svijeta. Nakon nastupa u Pekingu odlazi u susjednu Etiopiju ne bi li trenirala s uglednim trenerima. San joj je bio nastupiti na sljedećim Olimpijskim igrama u Londonu.

Pripovjedačica, koja se predstavlja imenom stvarne autorice Rose Montero, pripovijeda svoj susret s kratkim dnevnikom žalovanja slavne znanstvenice Marie Curie, u kojemu se poljsko-francuska nobelovka obraća svome nedavno preminulome suprugu Pierreu, također velikom znanstveniku.

˝Amulet˝, u izvorniku objavljen 1999. godine, smatra se najuspjelijim kratkim romanom Roberta Bolana. Roman govori o urugvajskoj pjesnikinji Auxilio Lacouture, koja se pojavljuje i u „Divljim detektivima“ i koja se naziva „majkom meksičke poezije“. Frenetičnim ritmom i stilom, Auxilio u prvom licu opisuje doživljaje s književne scene Meksika, i kako kroz njezin život, koji je provela duboko uronjena u književnu i kulturnu scenu meksičkog glavnog grada, prolazi cijela vojska mladih hispanoameričkih pjesnika, između ostalih i Arturo Belano, lik dobro poznat iz ostalih autorovih djela te njegov svojevrsni alter-ego.

Mrtva priroda prati život portugalskog skladatelja Joaa Domingosa Bomtempa, fokusirajući se na proces stvaranja njegova najpoznatijeg djela, „Rekvijema“, te na okolnosti njegova nastanka. Roman ima polifonu strukturu – perspektiva se često mijenja, varira između sveznajućeg pripovjedača i prvog lica, koji se često pretapaju jedno u drugo, čime autor postiže istovremeno ritam glazbenog djela i gotovo visokomodernističku notu u ovom kratkom tekstu izraženih poetskih kvaliteta. Tematizirajući stvaranje, umjetničke motive i inspiraciju, autor ne zaboravlja spomenuti i istaknuti povijesno-političke i socijalne okolnosti druge polovice devetnaestog stoljeća u Portugalu, pa se tako iz male količine teksta može mnogo toga iščitati, od političkog položaja Portugala do socijalnog raslojavanja do kojeg dolazi tih godina u Lisabonu uslijed nepovoljne ekonomske situacije.

Romansirana biografija Život gospodina de Molierea (1933) razigran je portret velikoga francuskog satiričara sedamnaestog stoljeća ispisan rukom velikoga ruskog satiričara dvadesetog stoljeća. Nije teško naslutiti što je Bulgakova privuklo Moliereu: dijelio je s njim uživanje u igri kao dramskom materijalu i neizlječivu strast prema kazalištu. Osim toga, obojica su pisala pod autokratskim režimom, neke im drame ili nikada nisu bile izvedene ili su bile zabranjene nakon postavljanja. Riječ je o hibridnom djelu koje spaja fikciju i biografiju, s tim da je tekst unatoč Bulgakovljevoj brižljivoj pozornosti spram povijesnih detalja manje službeni životopis, a više roman ispunjen iznenađenjima, prazninama, stranputicama, lakrdijama. Priča počinje obraćanjem primalje koja je porodila Molierea, a završava fikcionaliziranim prikazom satiričarevih posljednjih sati života. Između je kronološka pripovijest u kojoj Bulgakov, sukladno svojoj spisateljskoj krilatici da “umjetnik mora voljeti svoju temu”, svog junaka predstavlja na velikodušan, suosjećajan i entuzijastičan način, ali u isto vrijeme nemilosrdno raspravlja o pitanjima poput ovoga: zašto je njegov junak, rođeni komediograf, glupo ustrajao u uvjerenju da je predestiniran za pisanje tragedija? Roman Život gospodina de Molierea zanimljiv je i napet u skladu i u mjeri sa zanimljivošću i napetošću života samoga Molierea.

Sovjetski zločin nad tisućama zarobljenih poljskih časnika i vojnika u proljeće 1940. jedno je od najtraumatičnijih poljskih iskustava, ne samo tijekom Drugoga svjetskog rata nego uopće. Uz znanje i izravno odobrenje Staljina i cijele sovjetske političke vrhuške pripadnici tajne policije NKVD-a likvidirali su oko 15 000 zarobljenika iz tri logora: Kozelsk, Starobelsk i Ostaškov. Od zarobljenika smještenih u rujnu 1939. u ta tri logora smrt je izbjeglo samo oko četiri stotine onih koji su bili prebačeni u neke druge logore. Među njima je bio i Józef Czapski, autor ove potresne knjige o potrazi za svojim sudrugovima iz zarobljeništva koju je vodio 1941. – 1942., tijekom stvaranja poljske armije u SSSR-u poznate po imenu njezina zapovjednika, generala Władysława Andersa. Knjiga je nastala iz autorovih bilježaka koje je vodio tijekom rata, skrivajući ih od sovjetskih funkcionara, i naknadnih prisjećanja na te naporne i nesigurne mjesece svoga putovanja po SSSR-u i razgovora s nadležnima, kao i s običnim sovjetskim ljudima te poljskim supatnicima.

Tko je bila Felice Bauer, mlada žena iz dobrostojeće poljske židovske obitelji, u koju se dvadesetdevetogodišnji Franz Kafka zaljubio na jednoj večeri u kolovozu 1912. u Pragu i tijekom petogodišnje veze – u kojoj su se dvaput zaručivali i dvaput rastajali – napisao joj petstotinjak pisama, iz kojih možemo razabrati tek to da je bila žena srdačna osmijeha, ljubiteljica mesnih jela i preciznih satova. Budući da se njihova veza pokazala osuđenom na propast, Felice se na kraju udala za drugog muškarca i 1935. s djecom pobjegla iz Hitlerova Berlina, najprije u Švicarsku, a potom za stalno u SAD, ponijevši sa sobom i bolna sjećanja na Kafku. Život nakon Kafke njezina je priča, u kojoj se Magdaléna Platzová usredotočuje na možda najzagonetniji lik u Kafkinoj biografiji, vjerojatno ključan za njegov stvaralački razvoj, tražeći odgovore na pitanja kakav je bio njezin odnos s Kafkom i kakav je život vodila nakon njegove smrti.

Pripovjedni stil romana „Blank“, poznatog bosanskohercegovačkog glumca Feđe Štukana, nalikuje na erupciju vulkana, kao da protagonist izbacuje užarenu lavu iz svoje unutrašnjosti na površinu papira podastirući čitatelju živopisne, teške i gorke slike koje se izmjenjuju kao filmski kadrovi ili stripovske ilustracije prizivajući plejadu likova za koje nam se čini kao da smo ih već negdje sreli ili vidjeli, bilo u stvarnom životu bilo u kakvoj knjizi Bukowskog, Christiane F., filmu Quentina Tarantina ili Dannyja Boylea ili grafičkoj noveli kao što su „Bosanske basne“ Tomaža Lavrića. Ipak, svaka je sličnost s dosadašnjim umjetničkim djelima, baš i kao sa stvarnim ljudima, kako stoji na početku knjige – slučajna. 

Riječ je osebujnom, autentičnom glasu, koji nam prepričava devedesete godine i poratna desetljeća iz dosad neviđene perspektive, glasom kakvim bi možda govorio Holden Caulfield Jeromea Davida Salingera da je bio s Balkana i da je bio – narkoman.

Novi roman Veljka Barbierija romansirana je biografija cara Dioklecijana, posljednjeg rimskog gospodara i boga, prepričana, uz mnoštvo novih podataka iz njegova života, na iznimno književan način. Car zapamćen po okrutnosti i krvavim obračunima u ime viših ciljeva, u Barbierija je čovjek od krvi i mesa, razdiran sumnjama, očajem, boli, grizodušjem...

Spojem priče, odnosno anegdote, eseja i ljetopisa pisac stvara mješavinu namijenjenu zabavi i pouci. U kratkim poglavljima, kronološki je sabran pregled njegovih ljetovanja, od 1966 – 1996. No, knjiga je više od „lažirane“ autobiografije, od cjelovitosti života svedenog na ljetne mjesece, i na samo ljetovanje; ona teži osvijetliti makar neke „povijesne“ momente bivše Jugoslavije i prve godine Republike Hrvatske, i to pomoću autorskih tablica o zbivanjima u društveno–političkom i kulturnom životu, posebno zabavno–glazbenom.

U siječnju 2000. godine autor je otkrio da je njegov otac, kojem je upravo podigao literarni spomenik u svom netom završenom remek - djelu "Harmoniji caelestis", bio špijun mađarske komunističke tajne službe. Sa zadivljujućom hrabrošću autor se suočio s kompromitirajućim materijalima o svom ocu i o tom iskustvu napisao svojevrstan pridodatak "Harmoniji" - "Poboljšano izdanje".