U djelu ˝Homo aequalis˝ riječ je o ˝ekonomskoj ideologiji˝ zapadnog društva, koja je tematizirana kao ključna razlikovna značajka zapadnih društava, kao glavno obilježje njihove modernosti. Ta je ideologija skup ideja i vrijednosti koje su nastale iz emancipacije i dominacije ekonomske sfere društvenog života. Moderna autonomizacija ekonomije uvjetovana je pojavom ideološke koncepcije modernog individualizma. Rekonstrukcija geneze i procvata ekonomske ideologije kreće se od Quesnaya i fiziokratske ekonomske doktrine, preko Lockea, Mandevillea i Smitha do Marxa i njegove kritike političke ekonomije. Premda je Quesnay ˝učinio prvi korak˝, a Locke bio prvi dosljedni individualist, presudnu ulogu u tom procesu ima Adam Smith, ˝Luther političke ekonomije˝ (Marx). Marx je pak ekonomsku ideologiju doveo do njezine maksimalne moći i rasprostranjenosti, do njezina ispunjenja i procvata.

Poštujući načela književne teorije i specifičnost usmene književnosti, Stipe Botica dao je u svojoj Povijesti cjelovit prikaz hrvatske usmene književnosti na osnovi zapisa koji su se pojavljivali od 12. stoljeća i bili ukomponirani u pisane književne, obredne, pravne i druge spise. Posebnu je pozornost obratio na zapise iz 16. stoljeća, iz doba renesanse, te iz 17., 18. i posebice 19. stoljeća - kada se formirao korpus usmene književnosti koji se i poslije uspješno producirao u inačicama. Sve je to autor doveo u smislenu svezu i naglasio da je kontinuitet usmene književnosti evidentna činjenica koja obilježuje i hrvatsku tradicijsku kulturu i kulturu općenito.

Hrvatske je zapise narodnoga blaga uspoređivao, kad je to bilo potrebno, s tekstovima drugih naroda, ponajprije slavenskih, ali se poslužio i usporedbom žanrovskih paradigmi na europskoj razini koncipirajući izgled cjelovita tijeka usmene književnosti kako se pojavljuje u usmenoknjiževnim žanrovima.

Knjižica sadrži dva kasnoantička djela: Boj žaba i miševa te Natjecanje Homera i Hesioda. Prvo djelo je u osnovi basna, priča o sukobu dvaju kraljevstava - žabljega i mišjega - a zbog toga što u sebi nosi i obilježja junačkoga epa, upisuje se u bogatu antičku tradiciju književnih parodija.

Drugo djelo predstavlja jedan od sedam sačuvanih Homerovih životopisa iz vremena nakon Hadrijana. "Natjecanje" je mala fiktivna biografija dvaju velikih pjesnika, zanimljivo svjedočanstvo o agnostičkoj tradiciji i pjesničkim "borbama". (JM)