Knjiga Berislava Majhuta ˝Hrvatska dječja književnost okreće list˝ zagovara potrebu novog pristupa korpusu hrvatske dječje književnosti. Naime, kako ističe Ana Batinić u recenziji knjige, unatoč velikim i sveobuhvatnim promjenama koje je Hrvatska doživjela u ekonomskom, društvenom i političkom pogledu, slika povijesti hrvatske dječje književnosti ostala je uglavnom nepromijenjena, a prethodno se kreirani, često ideološki „prilagođeni“ stavovi, kako pokazuje Berislav Majhut, nekritički perpetuiraju i danas. U tom smislu, njegova je knjiga poziv na preslagivanje postojeće slagalice hrvatske književnosti za djecu i mlade na način očišćen od zahtjeva i propisa ideologije i socijalnih čimbenika, a usmjeren na sam predmet bavljenja. Od nakladništva i prijevoda do novih čitanja kanonskih dječjih pisaca, Berislav Majhut obradio je i popunio prazna mjesta iz povijesti hrvatske dječje književnosti, a njegova nova knjiga svjedoči o „autorovoj izvrsnoj obaviještenosti“ (Robert Bacalja) te predstavlja „iskorak u proučavanju hrvatske dječje književnosti“ (Vinko Brešić).

Autor se bavi percepcijom Ivane Brlić-Mažuranić (˝Priče iz davnine˝ i ˝Čudnovate zgode šegrta Hlapića˝) te autorima Ivanom Kušanom (˝Uzbuna na Zelenom Vrhu˝, ˝Domaća zadaća˝, ˝Koko i duhovi˝, ˝Zagonetni dječak˝) i Hrvojem Hitrecom (Trilogija o Smogovcima) te hrvatskim društvom od 1945. do 1991. U taj kontekst stavlja još dva primjera, kojima pokazuje polarnost dječje književnosti i društvenih normi te refleksije o samome sebi: Danka Oblaka s romanom ˝Modri prozori˝ te njegovo mjesto poslije 1991. godine uz novodobne adaptacije Kušanovih dječjih romana.

Knjiga donosi nove spoznaje i interpretacijske perspektive o hrvatskoj dječjoj književnosti druge polovice 20. stoljeća promatrajući neke od najpoznatijih djela hrvatskih dječjih pisaca i njihove adaptacije u kontekstu povijesnih i ideoloških okolnosti. Pritom se usmjerava na razdoblje socijalističke (druge) Jugoslavije u kojem su neki od najvažnijih dječjih pisaca uspostavljali specifičan odnos prema suvremenoj zbilji i njezinim normama. Uvriježilo se razmatranje povijesti hrvatske dječje književnosti na periodizaciju iz šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća te na središnji položaj opusa četiriju dječjih pisaca (Filipović, Brlić-Mažuranić, Lovrak i Vitez). Autor upozorava na nepotpunost dosadašnjih povijesnih pregleda zbog izostavljanja naslova namijenjenih dječjem čitatelju objavljenih u prošlosti i na povijesnu prevladanost periodizacije. Izostaju cijela razdoblja bogata naslovima kakve svaka razvijena povijest dječje književnosti uključuje u svoj korpus poput ranih namjenskih i religioznih djela te prvih prijevoda pripovjednih djela na hrvatski koji se javljaju već u 18. stoljeću. Tijekom druge Jugoslavije prešućuju se autori, naslovi, pa i cijeli književni sustavi uglavnom iz ideoloških razloga. Majhut se prihvaća redefiniranja povijesti hrvatske dječje književnosti u skladu s najvišim standardima književne povijesti, tumačeći književne pojave u njihovu kulturnom, povijesnom i ideološkom kontekstu. Na tom je tragu i ova knjiga u kojoj se na nov i originalan način analiziraju naslovi poslijeratne dječje književnosti do 1991.

Knjiga ˝Na Titonicu : hrvatska dječja književnost u razdoblju socijalističke Jugoslavije˝ Berislava Majhuta važan je prilog razumijevanju hrvatske dječje književnosti u razdoblju koje se analizira, ona donosi inovativne analitičke postupke te dragocjene uvide u suptilan odnos ideoloških društvenih silnica i autorskih odgovora na te silnice u dječjoj književnosti općenito. Ovo je još jedan autorov izvorni doprinos uspostavljanju i razvijanju primjerene periodizacije hrvatske dječje književnosti.

Djelo je rezultat izvornih znanstvenih istraživanja koje su proveli autori. Riječ je o opsežnoj i iznimno obuhvatnoj znanstveno utemeljenoj kulturno-povijesnoj studiji o pojavljivanju, razvoju i vrstama slikovnica u Hrvatskoj do polovine 20. stoljeća, koja detaljno opisuje pojedine naslove i širi kontekst njihova pojavljivanja s obzirom na kulturne, povijesne i druge okolnosti, uključujući i nakladništvo i nakladničke prakse.

Ova je knjiga nezaobilazan izvor informacija i novih spoznaja te temeljna studija za sva daljnja istraživanja hrvatske slikovnice, nakladništva u dječjoj književnosti, ilustracije, kulturnih studija djetinjstva, dječje recepcije pripovijedi u dijakronijskom kontekstu i srodnih tema.

doc. dr. sc. Smiljana Narančić Kovač