January je autorica popularnih ljubavnih romana. Gus je autor “ozbiljnih” knjiga koje kritika obožava. U njenim se romanima svi zaljubljuju i žive sretno do kraja života. U njegovim su romanima svi nesretni i na kraju umiru. Ona je (usprkos nedavnim događajima koji to ozbiljno dovode u pitanje) beznadno romantična. On je uvjeren da je ljubav bajka. Oni nemaju ništa zajedničko, osim činjenice da stanuju jedno do drugoga te da su ostali bez književnog nadahnuća.

Kako bi potaknuli kreativnost, January i Gus sklapaju neobičan dogovor: ona će napisati remek-djelo “ozbiljne” književnosti, a on lepršavu ljubavnu priču. Pritom će se međusobno poučavati: on će nju voditi na intervjue s bivšim članovima kulta (naravno, što drugo?), a ona će za njega organizirati posjet zabavnom parku i maraton romantičnih komedija. Do kraja ljeta oboje će dovršiti knjige i nitko se neće zaljubiti. Ni slučajno. Jer to bi bio grozomoran klišej, zar ne?

Harriet i Wyn bili su savršen par otkako su se upoznali na koledžu – pristaju si kao sol i papar, med i čaj, maslac i kruh. Osim što je – iz razloga o kojima još uvijek ne razgovaraju – tome došao kraj. Prekinuli su prije pet mjeseci. Ali još nisu obavijestili svoje najbolje prijatelje. Nije stoga ni čudno da su se našli u zajedničkoj sobi u ljetnikovcu u Maineu koja je njihovoj grupi prijatelja posljednjeg desetljeća služila kao idealno utočište tijekom praznika. U svome tradicionalnom godišnjem povlačenju od svijeta na cijeli nezaboravni tjedan iza sebe ostavljaju sve užurbanosti i stresne trenutke svakodnevice gosteći se sirom, vinom i morskom hranom te uživajući u morskom zraku. Ali, ove je godine sve drugačije. Ove godine Harriet i Wyn očajnički se trude ne priznati sebi koliko žele ono drugo. Ove je godine ljetnikovac na prodaju i pred njima je posljednji zajednički tjedan na njihovu sretnom mjestu. Kako ne mogu podnijeti slomiti srce svojim prijateljima, odlučuju nastaviti s predstavom i glumiti kako su još uvijek zajedno. Naposljetku, koliko to teško može biti nakon godina zaljubljenosti i ispred onih koji te najbolje razumiju?

Alex i Poppy naizgled nemaju ništa zajedničko. A opet, otkako su se prije dvanaest godina upoznali, najbolji su prijatelji. Iako većinu godine žive odvojeno – ona u New Yorku, a on u Ohiu – svakog ljeta nekoliko tjedana otputuju zajedno. Sve do prije dvije godine, kad su to veličanstveno upropastili. Otad ne razgovaraju. Iako je Poppy ostvarila sve o čemu je sanjala, i dalje nije sretna. Dapače, kad bi krenula o tome razmišljati, shvatila bi kako se posljednji put osjećala sretnom upravo na tom sudbonosnom odmoru u Hrvatskoj s Alexom. Stoga će pokušati uvjeriti svog najboljeg prijatelja da ponovno zajedno ljetuju…

Poppy i Alex. Alex i Poppy. Nemaju ništa zajedničko. Ona je pomalo divlja, on nosi kaki hlače. Ona žudi za lutanjima, on radije ostaje kod kuće s knjigom u ruci. Pa ipak, otkako su po završetku fakulteta podijelili troškove prijevoza doma, najbolji su prijatelji. Veći je dio godine ona u New Yorku, a on u njihovom malom rodnom gradu, ali svako ljeto, zadnjih deset godina, jedan tjedan skupa ljetuju.

Do prije dvije godine. Kada su sve pokvarili. Od tada nisu razgovarali.

Poppy ima sve može poželjeti, ali je zapela u kolotečini. I kad je netko pita kada je zadnji put bila istinski sretna, bez sumnje zna da je to bilo na onom nesretnom, posljednjem putovanju s Alexom. I tako odluči uvjeriti svog najboljeg prijatelja da još jednom zajedno odu na godišnji, da pokušaju popraviti svoj odnos. Za divno čudo, Alex pristaje.

Što bi moglo poći po zlu?