Mladić iz provincijskog gradića - čovjek bez neovisnog imutka, bez jakih obiteljskih veza i bez sveučilišnog obrazovanja - seli se u London potkraj osamdesetih godina 16. stoljeća i, u izvanredno kratkom razdoblju, postaje najveći dramatičar ne samo svoga doba nego i svih vremena. Njegova djela nailaze na odaziv kod učenih i nepismenih, kod profinjenoga građanstva i provincijalne publike koja prvi put odlazi u kazalište. On navodi gledateljstvo na smijeh i plač, pretvara politiku u poeziju, bezobzirno miješa pučko lakrdijanje i filozofsku istančanost. Jednako prodorno zahvaća intimne živote kraljeva i prosjaka; u jednom trenutku čini se da je studirao pravo, u drugom teologiju, u trećem pak povijest, a istodobno bez napora podražava govor seoskih prostaka i uživa u pripovijestima starih žena. Kako objasniti tako veliko postignuće? Kako je Shakespeare postao Shakespeare?