Zagrebački novinar Franjo Fuis tijekom prve polovice 20. stoljeća objavljuje romane koji su nastavcima izlazili u tjedniku „Mickey Strip“. Romani su kasnije objedinjeni u biblioteci „Fra-Ma-Fu“. Peta, ujedno i završna knjiga iz biblioteke, sadrži egzotične romane „Pakleno ostrvo Chima“ i „Sablasni gost“ popraćene ilustracijama Ferde Bisa.

Franjo Fuis poznat i po pseudonimu Fra-Ma-Fu kojim se često potpisivao na svoje novinske tekstove, novele i romane, jedan je od najplodnijih i najpopularnijih imena zagrebačkog i hrvatskog žurnalizma 30-ih i ranih 40-ih godina 20. stoljeća.

Ovo djelo punokrvni predstavnik pustolovnoga žanra, roman koji čvrsto slijedi tradiciju pustolovnoga u književnosti i prati nasljeđe autora kakvi su primjerice Jack London, Robert Louis Stephenson ili Joseph Conrad, uz blagi oslonac o Hermanna Melvillea.

U okvirima žanra riječ je o i danas relevantnu djelu, romanu koji je ostao zanemaren i u okviru pustolovnoga žanra, baš kao i u ukupnosti hrvatske književnosti druge četvrtine 20. stoljeća. No ne treba zaboraviti ni sjajne Maurovićeve ilustracije, vrstan pokazatelj da se taj crtač bez poteškoća i s visokim kvalitativnim dosezima snalazio u svakom slikovnom mediju, stripu, slikarstvu ili ilustraciji. Bogatstvo njegova poteza, preciznost karakterizacije, dinamika prizora i ugođaj često su upotpunjeni i uporabom rastera u gradaciji crno-bijele slike.

Uz tekstove nakladnika Veljka Krulčića o Fuisu i Mauroviću, prvo cjelovito izdanje davno zaboravljena romana Sin Orkana dosljedna je revalorizacija statusa i djela Franje Fuisa, koji je bio svojevrsni homo universalis svoga doba, te poticaj za dalje uranjanje u njegovu ostavštinu.

Pomorska je to pripovijest koja započinje na Jadranu, ali kreće sve do Pacifika i apostrofira bogat zaplet ispunjen strelovitim događajima i osebujnim, često i ekstravagantnim likovima.

Autor Franjo Fuis u ovoj knjizi crta i priča svojim čitateljima

rijetkim darom opažanja za psihološke detalje i ljepote prirode,

naročito mora. Njegove su novele pune život i iskrenog osjećaja

za čovjeka, za siromašne, za sve koji stradaju, za one koji

lutaju po svijetu i čeznu za srećom, a ne mogu je dohvatiti.

(DS)