Roman Načelo (2015) pripovijeda o revoluciji u kvantnoj fizici, koja je počela kao bajka, a završila kao košmar. Početkom 1920-ih znanstvenici nižu jedno za drugim otkrića o atomu i primjećuju da “stvari nemaju osnovu”, no i ne slute da će taj neviđeni proboj spoznaje neizravno dovesti do tragedije Hirošime. Autor se pritom usredotočuje na jednog od utemeljitelja kvantne fizike, njemačkog fizičara Wernera Heisenberga (1901–1976), dobitnika Nobelove nagrade za fiziku 1932. godine, čiji život prati od njegovih prvih znanstvenih otkrića preko tragičnog razdoblja uspona nacizma i Drugoga svjetskog rata do nastavka karijere u poslijeratnoj Njemačkoj. Roman uvjerljivo pokazuje koliko je Heisenberg, otkrivač “načela neodređenosti”, i sam bio nesiguran: čini se da su ga cijelog života mučila unutarnja proturječja, koja su ga uvijek navodila na dvosmislen izbor, nikad konačan, osobito u doba uspona nacizma. Budući da knjiga nije nalik na biografiju niti pretendira na objektivnost, koju nije moguće postići, ona svojom strukturom i sama odražava načelo neodređenosti. Posebice u onim svojim dionicama u kojima autor pokušava sagledati zlo materijalizma koje vlada suvremenim svijetom, a istovremeno se u svjetlu djela i sudbine jednog iznimnog znanstvenika pomiriti s fragmentarnošću i nedostacima vlastitog postojanja.