Između 1933. i 1945. svijet se pokušao samouništiti – i u tome je djelomično uspio. Ono što je uslijedilo bilo je bezoblično, sirovo i premoćno. U novome mileniju bezoblično je, sirovo i sve moćnije. Neuhvatljivo u svakom pogledu…

Neimenjiva sadašnjost Roberta Calassa deveti je dio kaleidoskopskih istraživanja duhovne biografije svjetovnog Zapada. U dva duga ogleda kroz koje defiliraju turisti, teroristi, sekularisti, fundamentalisti, hakeri, transhumanisti i algoritmičari Calasso ocrtava svijet za koji nema imena, no nagovijestilo ga je razdoblje između 1933. i 1945., kada se činilo da je sve dušu dalo za samouništenje. Meditacija je to o mračnim i sveprisutnim preobražajnim procesima u suvremenim društvima, pri čemu negdašnja imena postaju neprimjerena i varava ili se pak promeću u parodiju starog značenja. U ovom eklektičnom djelu koje rabi koncepte i slike kao likove u romanu, a povijesne ličnosti i događaje kao pogonsku snagu nedokučiva no zlokobna zapleta, Calasso ispisuje svojevrsnu intelektualnu oporuku pokušavajući nagovijestiti obrise neimenjive sadašnjice naraštaju koji ostaje živjeti u njoj.

Roberto Callaso talijanski je pisac i nakladnik, izraziti erudit. Autor je ciklusa djela koja je teško žanrovski svrstati, među kojima je i ˝Tiepolova ružičasta˝, svojevrsna studija o Giovanniju Battisti Tiepolu (1696-1770), venecijanskom slikaru iz razdoblja rokokoa, poznatom kao autoru ciklusa fresaka alegorijskog i mitološkog sadržaja, većinom izrađenih na zahtjev bogatih naručitelja. Međutim, autor ovdje inzistira na, u povijesti umjetnosti tek usput interpretiranim grafičkim ciklusima – ˝Capriccima˝ i ˝Scherzima˝, nazvanim prema laganim, kapricioznim glazbenim formama. Ciklusi se sastoje od fantazmagoričnih crteža s pomalo mračnim psihološkim implikacijama. Studija je bogato opremljena ilustracijama Tiepolovih djela, a naslov duguje Proustu i njegovom ciklusu ˝U potrazi za izgubljenim vremenom˝, gdje protagonistice nose haljine ˝Tiepolove ružičaste boje˝.

Svojim neusporedivim esejističkim stilom autor stvara blistav mozaik međusobno povezanih anegdota, uvida, interpretacija književnih tekstova i analiza likovnih djela, živo nam predočujući umjetnička gibanja koja su u 19. stoljeću u Parizu porodila modernizam u umjetnosti. U središtu pozornosti mu je Baudelaire, pa je donekle riječ i o njegovoj biografiji, no panorama se stalno širi i vrti, zahvaćajući u svoj vrtlog i čitav Baudelaireov milje, slikare Ingresa, Delacroixa, Degasa i Maneta, pisce Chateaubrianda, Malalrmea, Rimbauda... Naslov knjige odnosi se na dvostrukost riječi ˝la folie˝, koja se može odnositi i na ludost/budalaštinu/ludoriju i ladanjski dvorac/vrtnu sjenicu posvećenu dokolici i užitku. I Baudelaire i autor ove knjige izgradili su luckastu sjenicu apsolutnih književnih i umjetničkih užitaka.

Da su mnogi suvremeni romani, pa i onaj najpoznatiji, oblikovani

na matrici grčko-rimske mitologije nije ništa neobično, ali način na

koji je Roberto Callaso u Svadbi Kadma i Harmonije preoblikovao

klasičnu mitologiju oduzima dah. Širokog raspona poput olimpskih

bogova koje opisuje, Calasso se bez napora kreće između legendi i

djela pjesnika i pisaca poput Homera, Ovidija i Sofokla koji su dali

svoje viđenje mitova. Osnovna potka djela je traganje Kadma za sestrom Europom koju je oteo Zeus u obličju bijelog bika.