Da bi mogla uzdržavati djecu, radila je najrazličitije poslove: bila je medicinska sestra, spremačica, bolnička administratorica, profesorica u gimnaziji. U tom je razdoblju imala velikih problema s alkoholizmom, ovisnošću, neuspješnim odvikavanjima...

Sav taj buran život: ljubavi, zlostavljanja, bolesti, patološki odnosi u obitelji i zajednici, ovisnost i odvikavanja od alkohola pretočeni su u ove autobiografske priče koje su tek posthumno, jedanaest godina poslije njezine smrti, doživjele priznanje književne javnosti.

Ava Gardner u zagrljaju mladoga meksičkog „galeba“, japanski turist koji se, gledajući borbu s bikovima, odjednom sruši mrtav, nezvana gošća koja unosi red u kaotičnu obiteljsku proslavu Božića, urnebesni dijalog dviju bivših supruga istoga fatalnog muškarca…Sve su to slikoviti prizori i motivi Večeri u raju, sad već druge, posmrtne zbirke priča Lucije Berlin. Predloške za mnoge od tih priča autorica je pronalazila u vlastitom, nekonvencionalno proživljenom životu obilježenom burnim zbivanjima u ekscentričnoj obitelji, bolešću, alkoholizmom i drogom, seljakanjem diljem obiju Amerika i prihvaćanjem, iz nužde, najrazličitijih poslova, od spremačice do sveučilišne profesorice. Majstorica zapažanja sitnih životnih ironija i paradoksa, prići će i najmračnijim iskustvima s dozom pomalo subverzivnoga humora, ne skrivajući pritom empatiju prema akterima u ljudskoj komediji, tomu nepresušnom vrelu iz kojega crpi materijal za svoju emocijama nabijenu, senzualnu, ali ipak discipliniranu prozu, neopterećenu bilo kakvim stilističkim ukrasima. Ako je itko znao, zahvaljujući neposrednosti izraza, pretočiti život u književnost, onda je to zasigurno bila danas već legendarna Lucia Berlin.