U ovom romanu fikcije nijedan lik nije izmišljen. Sve su to osobe s imenom, prezimenom, nadnevkom i mjestom rođenja. Takva kreacijska simbioza estetskih nespojivosti nigdje nikada nije viđena. U ovom slučaju ta nespojivost stoji kao literarni neporecivi svjedok o ljudima i vremenu. O posvemašnjem zlu u čovjeku. O pomanjkanju ljudskosti u čovjeku. O psihologiji mase i pojedinca u njoj. Ovo je svojevrsna hermeneutika zla, nacizma, semitizma, antisemitizma, komunizma, povijesnih uzroka i posljedica. Knjiga puna boli, patnje, nepravde, opomena…

Povod knjizi je stravična sudbina poljskoga sela Sochy u vojvodstvu Zamość, ali to nije sudbina samo sela Sochy, to je sudbina tisuća poljskih sela i njihovih stanovnika, a Sochy su ovdje kao povod i paradigma. Nijemci su, u Prodoru na Istok, 1. lipnja 1943. pacificirali selo Sochy. Najprije su postrijeljali stanovnike, a onda zapalili domove, zatim su selo nadletjeli zrakoplovi… Usred zgarišta

ostala je samo jedna kuća. Tijekom nekoliko sati selo je prestalo postojati. Spasio se samo neznatan broj odraslih i šačica od straha onijemjele djece. Među njima i devetogodišnja Teresa Ferenc, majka Anne Janko. I tu počinje potraga za istinom, onom najokrutnijom.