Piše: Marjana Janeš-ulj, Gradska knjinica "Franjo Marković" Krievci, A. G. Matoša 4, 48260 Krievci.
U Hrvatskoj se tridesetih godina 19. stoljeća, u vrijeme buđenja Hrvatskog narodnog preporoda i tenje za političkim, kulturnim i jezičnim ujedinjenjem hrvatskog naroda (koji moramo promatrati u kontekstu europskog romantizma), u većim gradovima otvaraju čitaonice, koje su imale ne samo kulturnu nego i političku ulogu okupljanja hrvatskog građanskog sloja, buđenja nacionalne svijesti i čitanja knjiga i novina na hrvatskom jeziku.
Krievci su kao razvijena kulturna i politička sredina ravnopravno sudjelovali u staranju ilirskog pokreta i početkom 1838., odmah nakon Varadina i Karlovca te Zagreba, među prvim gradovima u Hrvatskoj osnovali ilirsku čitaonicu. Zašto se to dogodilo u Krievcima?
U Krievcima, kao jednom od najstarijih gradova sjeverne Hrvatske, koji je bio središte jedne od najstarijih i najvećih upanija i u kojemu su se odravali Hrvatski dravni sabori, u kojemu su 1674. Pavlini osnovali četverorazrednu gimnaziju (treću u Europi) i u kojem je 1860. otvoreno Gospodarsko i šumarsko učilište (prvo poljoprivredno učilište u ovom dijelu Europe), tridesetih godina 19. stoljeća postojao je jak obrtnički i građanski stale, hrvatski orijentirano plemstvo te bogata politička i kulturna tradicija. Krievci su se izdizali iznad prosječnosti tog vremena, uz sretnu okolnost da su 1836. kao mladi pristavi u Krievce došli ivjeti i slubovati Antun Nemčić i Ljudevit Vukotinović, a da su nerijetko u Krievcima boravili i sastajali se ugledni ilirci toga doba: Ivan Kukuljević, Mirko Bogović, Ljudevit Gaj, Metel Oegović i drugi.
Po uzoru na ostala "Društva čitatelja ilirskih" i čitaonica koje su utemeljene u Varadinu, Karlovcu i Zagrebu, takvo je društvo 1838. osnovano i u Krievcima, a nedugo zatim i čitaonica.
Vano je spomenuti da je u Krievcima u ranijem periodu postojalo više vrijednih privatnih biblioteka u bogatijim plemićkim kućama, postoje podaci o bogatoj biblioteci Pavlinske gimnazije, tu su stručne knjinice Visokog gospodarskog učilišta i Knjinica veterinarskog zavoda, tu je i knjinica Grkokatoličke biskupije (koja je brigom biskupije, srećom, ostala sačuvana), i da se na tim temeljima razvila i prva javna knjinica u gradu: Ilirska čitaonica na čijoj tradiciji je izrasla današnja Gradska knjinica.
Ilirska čitaonica 1861. mijenja naziv u Narodna čitaona, 1911. u Hrvatska čitaonica. Nakon Drugog svjetskog rata knjinica djeluje u sastavu Kluba kulturno prosvjetnih radnika do 1956. kada je registrirana kao samostalna ustanova: Gradska knjinica Krievci. 1961. Knjinica je pripojena Narodnom sveučilištu, sve do 1999. kada je ponovo registrirana kao samostalna ustanova: Gradska knjinica "Franjo Marković" Krievci. Od 1989. Knjinica nosi ime hrv. pjesnika, filozofa, prvog estetičara, Franje Markovića.
Knjinica je najstarija kulturna institucija u gradu i u svojoj je dugoj povijesti dijelila sudbinu političkih zbivanja i previranja u Hrvatskoj. Bez obzira na to što je često mijenjala ime i selila, ona nikada nije potpuno prestala s radom.
Današnja knjinica postaje središnja informacijska, obrazovna, kulturna i multimedijska ustanova za područje Krievaca i okolnih općina, a svojom bogatom Zavičajnom zbirkom ne zaboravlja svoju prvotnu funkciju zaštite kulturne baštine svog zavičaja, a time i čuvanja nacionalnog identiteta.
Tradicija knjiničarstva duboko je ukorijenjena u ovom gradu s istim ciljem - učiniti knjigu i informaciju što dostupnijom svima, a to znači utirati put znanju i probitku u ivotu pojedinca i naroda. Uloga knjinice u ivotu jednog grada i njihovih stanovnika vidljiva je u svakodnevnom korištenju te knjinice, gdje mališani dolaze na organiziranu igru, gdje se čitaju dnevne novine i časopisi, gdje učenici i studenti i trae informacije, uče, čitaju, istrauju, sklapaju prijateljstva ili se rađaju prve ljubavi, gdje se okupljaju umirovljenici uz dnevni tisak i komentiraju političke događaje, gdje su dostupna računala za slanje pošte, pronalaenje informacija i sl. Knjinica je na neki način dnevni boravak grada i njenih građana, ali i puno više od toga i hvala svima koji su svih tih 170 godina pomagali i pomau, i cijenili i cijene njezin rad.
Foto 1. Govor podupana Nikole Zdenčaja pobornika ilirizma, 1836.g. (Zavičajna zbirka Crisiensia)
Foto 2 Hrvatski narodni dom arhitekta Stjepana Podhorskog iz 1914. g. ( Zavičajna zbirka Crisiensia: Zbirka razglednica)
Foto 3. Pravila društva Narodne čitaone iz 1862. (Zavičajna zbirka Crisiensia)
Foto 4. Pozivnica iz 1905. g. (Zavičajan zbirka Crisiensia,: Zbirka pozivnica)
Foto 5. Pozivnica na proslavu 50. obljetnice postojanja Narodne čitaone u Krievcima (Zavičajana zbirka Crisiensia: Zbirka pozivnica)